Same izvele pravo čudo: Žicale smo knauf, pločice, materijal...

U ožujku smo dobile ključeve od ovog gradskog prostora, koji je bio derutan, zapušten deset godina. Sada napokon imamo sve uvjete, zahvaljujući prvenstveno dobrim ljudima koji su nam pomagali u obnovi, uglas prepričavaju Katija i ostale terapeutkinje iz neprofitne splitske udruge ‘Naš svijet’

A početak, kada su same “žicale” materijal, od knaufa, pločica, poda... nije bio nimalo lagan. Na valu dobre energije ljudi su donirali koliko su mogli, u materijalu i vlastitom znoju.

– Jedan meštar je prošlog ljeta gasio katastrofalni požar, a poslije dolazio raditi u Rehabilitacijski centar Naš svijet, prisjećaju se terapeutkinje.

Takvo zajedništvo rezultiralo je prekrasno uređenim prostorima za rad s djecom, no nije sve gotovo. Najveći dio donacija je utrošen u opremanje prostora sa specifičnom didaktičkom opremom za djecu, kojih uvijek treba. Zanimljivo, kažu nam terapeutkinje, predstavnici gradova i županije nisu se istaknuli u pomoći, dapače. Nitko nije posegnuo u proračun, iako djeca na terapije u udrugu dolaze iz Splita, ali i Imotskog, Vrgorca, Makarske, Segeta, Klisa, Muća, Prugova, s Hvara, Brača pa čak i s Visa. A i liste čekanja u splitskoj bolnici, koje se, ovisno o specijalističkoj pretrazi, protežu se i debelo preko godinu dana, nažalost, nisu ništa novo.

Odbile državne tvrtke

Stoga i ne čudi da u udruzi Naš svijet trenutno ima 56 djece koji u prostore Rehabilitacijskog centra ne dolaze samo na terapiju. Udrugu su osnovale dvije terapeutkinje Katija Borčić i Ivana Skuzin uz pomoć roditelja djece.

- Naš glavni, ključni posao je terapijski rad s djecom. Različite su poteškoće u razvoju: od cerebralne paralize, poteškoća socijalne komunikacije. neurorizična djeca, jezične i intelektualne poteškoće, poremećaj senzorne integracije. Djeca su nam od jedne do nepunih devet godina, a svako dva tjedna provodimo tri do četiri opservacije s cijelim timom. - kaže nam Katija Borčić, senzorno integracijska pedagoginja. Što je posebno intrigantno, imale su sasvim dovoljno prigoda zaposliti se u državnim tvrtkama, no odabrale su poziv obavljati kroz udrugu Naš svijet.

- Jedan od dugoročnih ciljeva nam je da roditelji uopće ne plaćaju terapije. Trenutno smo to postigli kod određenog broja roditelja odnosno djece, kroz projekt Prst prijateljstva, gdje osoba ili tvrtka financira, donira sredstva za terapiju jednog djeteta za cijelu godinu. Roditelji su financijski iscrpljeni i teško im je plaćati 250 kuna za 45 minuta terapije. Zato smo mi na osnivačkoj skupštini udruge smo odredili 300 kuna kao neki mjesečni paušal po roditelju, za trošak terapeuta, i za taj iznos djeca imaju četiri do pet terapija, kao i savjetovališta za roditelje. - kaže Borčić i dodaje kako ponekad nije lako raditi kao terapeut s djecom u jednoj smjeni, a u drugoj obilaziti tvrtke i institucije u potrazi za donacijama.

Snalazimo se za režije

- Bitno je da se djecom bavi tim terapeuta i da su dostupni kada su djeci najpotrebniji. Kod nas dolaze djeca isključivo po preporuci drugih roditelja, nemamo reklame. Niti jedna od nas nije htjela ulaziti u biznis, čisto privatništvo, našle smo se u ovome – snalazimo se za režije i troškove, a u budućnosti se nadamo da će i terapije biti besplatne - završava Ivana Skuzin.