Stisnuo je dugme i učitao na svoj YouTube kanal jedan potpuno drukčiji video od svega do tada. U devet minuta sažeo je svojih prvih 26 godina odrastanja u kojemu su se redali neimaština, obiteljsko nasilje, neprihvaćanje okoline, bijeg od udaraca, ismijavanje okoline, pa sve do zvjezdanoga statusa jednoga od najpoznatijih hrvatskih youtubera! Dok pijemo kavu u kafiću, u blizini njegova doma u novozagrebačkom naselju, svakih desetak minuta prilaze djeca sa željom da se s Markom fotografiraju. Komentari podrške i zahvale koje je MarkoKC dobio na svom YT kanalu nakon objave videa pokazuju koliko publika ovog popularnog youtubera cijeni njegovu iskrenost.

- Društvenim mrežama danas vladaju uljepšane slike i frizirane biografije, a ovaj sam video objavio da bih mlade i djecu koji možda ovoga trenutka također prolaze kroz neka teška iskustva ohrabrio, objašnjava nam Marko.

- Možda, ma koliko bila teška situacija nekog klinca, gledajući moj video, shvati da zapravo ništa nije izgubljeno. I možda pomisli ‘ako je mogao on, mogu i ja, kaže Marko Dolenec. Provodi nas u videu kroz lijepe i neke nimalo lijepe trenutke svoga života kao što je odrastanje u neimaštini. Kaže da su „ponekad skupljali lipe da bi kupili kruh“. Spominje oca koji je završio u zatvoru pa mučan trenutak kada majka bježi od obiteljskog nasilja.

- Majka je od oca otišla s jednim koferom, dječjim kolicima, dokumentima, par kuna u novčaniku i nas trojicom sinova. Došli smo u sklonište za žene izložene obiteljskom nasilju, a u sigurnoj je kući bilo veselo jer nije bilo galame i tuče, govori MarkoKC. Nježno hvali trud majke i ističe kako je majka radila nekad dva, nekad tri posla da im priušti sve što su htjeli. Opisuje smrt oca, nakon koje nije osjetio ništa jer „neke ružne stvari su mu neoprostive“.

- Naučio sam lekciju kakav ne treba biti i da je obitelj sve na svijetu, zaključuje, zahvaljujući na razumijevanju svojim pratiteljima, koje naziva šniterima. Vodi nas Marko sve do prvog računala koje je dobio pa sljedećega koje je kupio od prve plaće. Marko ne uljepšava, ne samosažaljeva se, ne okrivljuje nikoga, nego jednostavno govori kako je nekad bilo i kako sad napokon može reći da je dobro. Da nema mreže, ova bi priča, koja se mora čuti - ostala nezabilježena. S Markom razgovaramo dok upravo dovršava video, koji će uskoro uz pomoć optičke mreže vrlo brzo postaviti na You Tube, pod naslovom „Preživio sam 100 dana u hardcore Brawl Stars“. Desetominutni video sastoji se od efektne montaže videa, animacija, uzbudljive kombinacije zvukova i glazbe. Iza tih deset minuta stoje tri sata igranja i čak 30 sati montiranja jer Marko se oko svojih YT videa zaista trudi.

Svoj YT kanal otvorio je prije tri godine, a iza toga su sati streaminga dok je s obitelji živio u Austriji.

- Streamao sam svaki dan. S posla, a radio sam kao ličilac, vratio bih se kući u tri sata i već za pola sata bih bio u svojoj sobi u kojoj sam uporno streamao do kasnih noćnih sati, prepričava. Sljedeći je korak bio da se nakon streamanja prebaci na produkciju videa.

- To mi je bilo potpuno novo područje jer sam morao osmisliti scenarij i temeljito se posvetiti uređivanju. Nisam u početku očekivao ništa, obitelj je bila skeptična, ali se nakon nekoliko mjeseci truda pojavila prva ozbiljna zarada. Nakon tri godine počeo sam zarađivati toliko da od ovog posla mogu živjeti, prisjeća se. Novac je ulagao u opremu i nove tehnologije, nije putovao, nije se zabavljao, tri je godine posvetio radeći u sobi za računalom. Krajem prošle godine vratio se iz Austrije u Zagreb, a kaže da svoj život stavlja ponovno pod kontrolu.

- Puno sati za računalom uzme neki danak. U jednome trenutku bio sam okrugli, kao lopta. Imao sam 116 pa 102 kilograma. Odlučio sam početi sa zdravom prehranom, redovitim odlascima u teretanu, gdje radim s trenerom. Cilj mi je doći do 85 kila, govori Marko koji o dijeti i temeljitom skidanju kilograma snima dokumentarni film koji će uskoro objaviti.

- Prava će produkcija početi kad budem na 88 ili 89 kilograma. To će biti najteži i najatraktivniji dio, ističe Marko. Uživa u montaži, strastveno istražuje novu opremu i tehnologije.

- Za mene je optika must, bez nje ne mogu razmišljati o radu. Najveća je prednost što nema čekanja. Mogu streamati i skidati materijale istodobno, mogu imati toliko stvari uključenih da neću osjetiti lag, sve radi perfektno i to mi je za posao iznimno bitno, pogotovo zato što videa koja podižem ponekad imaju pet giga. Otkako imam optiku u stanu, više nemam brige, naglašava. Uspoređuje iskustvo u Austriji, u kojoj je donedavno živio.

- Kad je riječ o internetu, ljudi u Hrvatskoj ne znaju koliku slobodu ovdje imaju. U Austriji ne možete imati ovoliku brzinu ako ste privatni korisnik. Meni je ovdje upload 30 puta brži nego u Austriji, napominje. Internet mu je donio novi život: od ličioca kojega gazde ponekad nisu plaćale, sada je gospodar svoje sudbine i vremena. Čudi ga koliko ljudi u Hrvatskoj ne razumiju koje sve prilike nudi internet.

- Novac ne leži na cesti, nego na internetu. Da se ne bavim ovim poslom, imao bih barem već dvije tvrtke. Montirao bih videa za druge klijente, vodio bih kampanje na društvenim mrežama, bavio bih se esportom. Online nudi milijun mogućnosti za zapošljavanje i milijardu prilika da naučite i da se besplatno kvalificirate za neki posao. Na internetu možete unovčiti sve moguće vještine, govori Marko. A od resursa potrebna je samo jedna stvar – dobra mreža. 

OPTIČKI INTERNET HRVATSKOG TELEKOMA: Najveće brzine i najbolja pokrivenost 

Optički internet Hrvatskog Telekoma dostupan je za više od milijun korisnika u 85 gradova i mjesta.

Provjeri da li je dostupan i na tvojoj adresi.

Najbolja hrvatska tvrtka: "Na mreži vodimo tvornicu 4.0, izvozimo u 30 zemalja, a u Hrvatskoj, Africi i Južnoj Americi pomažemo djeci i siromašnima"

Svakog dana gotovo 60 šlepera uđe i izađe iz prostora ludbreške tvornice Bomark. Natovareni kamioni kreću odmah prema granici jer ova kompanija treći je najveći europski i jedini hrvatski proizvođač stretch folija.

- Sve što proizvedemo ide odmah u izvoz, opisuju u Bomarku svakodnevne složene logističko-distribucijske operacije ove pametne tvornice 4.0 u kojoj se u stvarnome vremenu uz pomoć novih tehnologija i optičke mreže nadziru svi dijelovi proizvodnje, post-proizvodna kontrola i testiranje. Ta je kompanija ove godine proglašena EY poduzetnikom godine.

- Iako industrija u kojoj se nalazimo za prosječnog čovjeka izgleda veoma jednostavno, to je industrija neprekidnog razvoja i visoke tehnologije. Da bismo se nastavili razvijati i ostali na vrhu u razvoju i proizvodnji novih proizvoda, potrebno je ulagati u nove tehnologije kao što je i digitalizacija. Tvrtka smo koja ima uspješno implementiranu Industriju 4.0 u poslovanju jer poslujemo od 0 do 24h tijekom cijele godine; potrebne su nam visoke brzine, stabilnost i propusnost koju pruža optički internet, opisuje direktor i suvlasnik Stiven Toš. U tvrtki je od 2015. godine, a prije četiri je godine kao menadžer odlučio ući u vlasničku strukturu tvrtke jer je osobno želio svojim odlukama uložiti u ovu, kako kaže, veliku pozitivnu hrvatsku industrijsku priču. Bomark grupa najveći je hrvatski distributer i proizvođač ambalažnih proizvoda te jedan od lidera u proizvodnji stretch folije u jugoistočnoj Europi. Središnja je niša grupacije proizvodnja stretch folije u tvrtki Bomark Pak te distribucija ambalažnih proizvoda u tvrtki Bomark Ambalaža. Izvoze u 30 europskih zemalja, imaju 300 zaposlenih, 30 godina postoji tvrtka koja je počela kao mala obiteljska tvrtka. Od distributera narasli su u top proizvođača.

- Optička povezanost, širokopojasni internet i nove tehnologije koje nas sve više okružuju u konačnici čine razliku u brzini razvoja te nam često olakšavaju poslovanje, kaže Toš i dodaje: „Trenutačno držimo prvu poziciju po kvaliteti u cijelome EU-u, što zahtijeva neprestane kontrole u laboratoriju te praćenje proizvodnje u stvarnome vremenu. Optička veza, ali i redundancija u linkovima od presudne je važnosti da bismo mogli osigurati kvalitetu proizvoda i uslugu po kojoj smo poznati na tržištu“.

Bomarkov hit proizvod cast stretch folija proizvodi se zadnjih 40 godina, a velik skok u kvaliteti i inovacijama dogodio se unazad deset godina, kada se pojavila potreba za proizvodima koji su veoma tanki, malo se troše, a iznimno su čvrsti i sigurni za očuvanje stabilnosti robe u transport. Proizvodnja te iznimno rastezljive i otporne folije je zahtjevna jer je njezina veličina ispod 4 mikrona, dakle manja od veličine crvenoga krvnog zrnca, a mora biti dovoljno otporna da održi  sigurnom u transportu paletu od 600 kilograma do tone. Uz nove proizvodne tehnologije Bomark neprestano ulaže u energetsku učinkovitost i procese recikliranja.

- Trenutačni investicijski ciklus će nam osim prve pozicije u proizvodnom kapacitetu u EU-u omogućiti i proizvodnju koristeći solarnu energiju iz elektrane od preko 15MW energije. Time će naš proizvod poprimiti cirkularni i ekološki aspekt koji drugi načini pakiranja ne mogu ponuditi, opisuje planove tvrtke dok nas provodi kroz pogone. Cilj im je da budu jedini proizvođač stretch folije koji kupcima može ponuditi totalno zeleni proizvod – to znači da se folija proizvodi koristeći zelenu energiju, da se reciklira interno i uz to - prikuplja iskorišten proizvod od kupaca.

Direktora i suvlasnika radnici srdačno pozdravljaju, a Toš smatra da je to rezultat kompanijske kulture zajedništva koju njeguju. Primjerice, kompanija stipendira djecu zaposlenika, a trenutačno imaju 14 studenata i školaraca koje stipendiraju. Svaka nova prinova u obitelji radnika nagrađena je s deset tisuća kuna. Na kompanijskim stranicama postoji i humanitarni portal zamišljen kao prostor u kojem se susreću oni koji žele pomoći s onima kojima je pomoć potrebna. Portal Civilizacija ljubavi postoji već šest godina, a planiraju proširiti aktivnosti.

- Želimo potaknuti zajednicu da se pridruži te pomogne ljudima koji su posustali, onemoćali, zaboravljeni ili napušteni. Svrha zaklade pružanje je materijalne i druge pomoći bolesnima, nadarenim, ali siromašnim studentima i učenicima te drugim ljudima kojima je pomoć potrebna. Naš je portal točka susreta: ljudi se sami međusobno čuju i dogovaraju kome što treba i tko je kako voljan pomoći. Jedini je uvjet da pomoć nije u novcu, kažu u Bomarku. Osim humanitarnih aktivnosti u Hrvatskoj odlučili su pomagati i ljudima u svijetu.

- Kompanija radi po cijelome svijetu, a potrebitih ima svugdje. Tako pomažemo djeci u Africi, a posebno smo ponosni na projekt koji smo pokrenuli u Venezueli. Tamo smo izgradili pekaru, obučili ljude da budu pekari, omogućili da sami mogu proizvoditi kruh. Ta je pekara sada samoodrživa, ističu. I na taj način, ne samo automatizacijom proizvodne linije, najmodernijim strojevima, brigom o okolišu i ekološkoj prihvatljivosti, pokazuju da su uspješna kompanija iz malog Ludbrega koja može igrati u svjetskoj ligi.

Rad od kuće nije bio poželjan, a sada je to normalna stvar. Na mreži je svašta moguće

Kasno je poslijepodne, ali u obitelji Librenjak još nije vrijeme za odmor. Aida pomno nadgleda prijedloge uređenja interijera za kuću za odmor koju uređuje u Istri. Pred njom su uzorci zidnih tapeta koje dizajnira, kaže, talentirana ekipa u zagrebačkom Studiju. Na prvom katu kći Hana priprema ispite na Farmaceutskom fakultetu, sin Alen stigao je na proljetne praznike iz Tilburga, gdje na nizozemskom sveučilištu studira međunarodni menadžment, a suprug Milivoj, predsjednik uprave za Lelo, nakratko se pozdravlja jer za par minuta ima videopoziv s američkom podružnicom ove globalne tvrtke.

- S Melbourneom razgovaram u 8:00 sati, u 18:00 sa Chicagom, Madrid lovim između 10:00 i podne, stalno spajam zapadnu američku obalu, Europu i Hong Kong i uvijek sam između minus devet i plus šest sati, kaže Milivoj o poslovanju u nekoliko vremenskih zona.

Svijet se strašno ubrzao, a promijenila se paradigma načina rada, kažu oboje. Aida i Milivoj, uspješni menadžeri, prisjećaju se kako se samo prije nekoliko godina rad od kuće smatrao nepoželjnim, a sada je to normalna stvar.  Pritom je samo jedna stvar  potrebna – dobra optička mreža koju je obitelj Librenjak uvela još prije tri godine. Zahvaljujući mreži, njihov je obiteljski dom u vrijeme pandemije istodobno bio sveučilišna predavaonica, gimnazijska učionica i ured predsjednika Uprave.

- Bez optike zasigurno sve ovo ne bi bilo moguće jer su ukućani konstantno na nekoj vezi ili zbog studija ili zbog posla ili zbog zabave, veli Aida.

- Ključna je za sve nas bila korona. U tom smo trenutku svi bili za svojim računalima – suprug na Zoom sastancima, kći Hana na fakultetskim predavanjima, sin Alen u srednjoj školi, prisjeća se Aida. Mada, s ove joj se distance razdoblje pandemije čini vremenom u kojem je obitelj bila zajedno.

- Nikada toliko puta nismo blagovali zajedno, tako da je u svoj toj nevolji mogućnost da budemo zajedno bila neobičan dar, dodaje.

Kada je potres zatresao Petrinju i Sisak, Aida se istoga dana prijavila kao volonter u Humanitarnoj udruzi Sloga. Surađivala je kao dispečer i preko Google drivea koordinirala potrebe na terenu, stanje na skladištima i kretanje njihovih volonterskih timova.

- Netko treba gumene čizme koje su tih dana bile jako tražene - moj je zadatak bio spojiti volontere na terenu sa skladištem u kojem takav predmet postoji s ljudima u nekom udaljenom naselju kojima je to potrebno. Tad nam je bilo iznimno važno da sve radi kako treba, kako bi se više od nas 100 moglo dnevno koordinirati i uspijevali smo, prisjeća se Aida.

Svaku su večer tih dramatičnih dana zaključivali protekli dan i određivali raspored novoga na videopozivu, a u WhatsApp grupi u kojoj su volonteri s terena slali fotografije, pažnju joj je zaokupila slika mlade djevojke.

- Ne znam zašto me dirnula ta fotografija djevojke, ali brzo smo saznali da je kuća u Sisku u kojoj živi s roditeljima teško stradala i da ima crvenu naljepnicu. Svojim sam ukućanima predložila da toj djevojci pružimo dom kako bi u Zagrebu završila srednju medicinsku školu i oni su u sekundi pristali. I tako je Lucija još kratko s nama jer upravo završava školu, a mi smo sretni da smo joj u tome pomogli i olakšali joj taj put, kaže nam.

Aida i Milivoj ljubav su još sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, a ona se prošle godine dodatno educirala za digitalni marketing na Algebri.

- Marketingom se bavim cijeli život, ali nove tehnologije donose nova pravila pa sam htjela naučiti kako digitalni svijet funkcionira, kaže. Prvi projekt na kojem će raditi bit će kuća za odmor u Istri, koju će nazvati Vila Libreto. Ona je, ipak, Aida.

"Prve korake nećakinje Lilou u Parizu doživjela sam na mreži!"

- Moja mala nećakinja Lilou krenula je prema stolici u dnevnom boravku. Bosa u haljinici. Nisam mogla vjerovati da usred videopoziva s mlađim bratom svjedočim njezinim prvim koracima! To je bilo čarobno. I evo, dok prepričavam ponovno mi suze dolaze, govori nam Lea Horvat. 

- Na taj način takvi važni trenutci koje smo doživjeli na mreži postaju dio nas, opisuje trenutak u kojem je imala priliku sudjelovati u životu svoga mlađeg brata i njegove obitelji koja živi u Francuskoj.

Radni dan 35-godišnje Zagrepčanke Lee podijeljen je između njezine tri profesije koje naziva ljubavima koje se nadopunjavaju. Po zvanju je magistrica logopedije, dodatno se educirala za područje psihoterapije i coachinga, reiki je majstor te modna dizajnerica. Vlasnica je privatnoga kabineta za razvojnu i savjetodavnu podršku djeci i odraslima, radi s djecom, u ranoj intervenciji i školskoj dobi.

- Holistički sam terapeut, imam privatni kabinet i radim s djecom, ali prije svega s roditeljima. Nakon što sam dugo radila u sustavu – vrtićima, školama, centrima – odlučila sam da je sad prilika da radim onako kako mislim da mogu postići najbolje rezultate, kaže Lea. Posljednje dvije godine intenzivno radi online.

- U trenutku kada je sve stalo, internet je bio taj koji je sve pokrenuo, prisjetila se Lea i dodala da terapije s roditeljima i djecom radi na Zoomu. 

- Neke pacijente nikada nisam uživo vidjela, nego isključivo putem Zooma, ali osjetili smo se kroz komunikaciju, i dodaje da su njezini redoviti klijenti iz Hrvatske, ali i oni koji žive u Europi, stoga joj je optička mreža pružila priliku za puno veći bazen. 

- Za svakog je terapeuta bitno da ima svog coacha jer ne možete raditi s drugima ako stalno ne radite na sebi. Moji su mi terapeuti podrška preko kojih mogu filtrirati sve probleme. Kako oni rade u Beogradu i moja se čišćenja provode online, kaže. Tvrdi da je moguće provesti i reiki tretman koji online prolazi s kolegama iz Beograda.

- Energija ne poznaje ni prostor ni vrijeme, tako da je moguće uspješno proći kroz tretman na mreži, objašnjava.

Prije dvije godine lansirala je i svoj modni brend Svoya.

- Oduvijek sam voljela modu, od malena crtala, rezala, kreirala, ali nisam mogla premostiti ideju da se kao terapeut bavim i dizajnom. Trebalo mi je par godina bodrenja, puno godina da si priznam kako postoji i taj prostor koji želim istražiti i njime se baviti. Kad sam se pak ohrabrila, shvatila sam da sam spremna poticati druge žene da osvijeste da su puno više od onoga što misle, pojašnjava naša sugovornica.

Maštoviti kaftani, haljine u snažnim bojama i bijele overlarge košulje na kojima su diskretno ispisane motivacijske poruke poput „Plešem kao da ne nitko ne gleda“ – njezin su prepoznatljiv potpis. Tržište je pronašla – online.

- Odjeću promoviram na Instagramu, a gotovo većina prodaje odvija se online, kaže Lea. Moda je poveznica s njezinom trećom strasti: radionicama za žene u kojima spaja svoju psihoterapijsku struku i odjeću.

- Na radionicama sa ženama radim na buđenju ženske energije. Cilj je coachinga da žene osvijeste koliko je bitno biti u ženskoj, a ne u muškoj energiji. Obje su energije važne, obje posjedujemo, no bitno je da su u ravnoteži. Prevlada li muška energija kod žena, nastaju problemi, pojašnjava. Tumač​i kako joj se često javljaju žene koje savršeno izgledaju, ali se ne osjećaju dobro u svojoj koži jer su, kaže Lea, u muškoj energiji.

- To je energija davanja koja žene prisiljava da žive pod imperativom da moraju biti uspješne i u uvjerenju da sve mogu i moraju same. To nije točno. Učim ih da ne moraju napraviti sve same, da si mogu dopustiti da uživaju i da će biti jednako uspješne i vrijedne, zaključuje.