Ne vidim zašto bi Pippen trebao biti ljut ili razočaran. Taman sam čitao i komentare s ESPN-ovih i NBA službenih postova na temu ovog dokumentarca i na temu te njegove ljutnje... I ljudi su većinski suglasni... Nema razloga za takvu reakciju. Pippen je predstavljen kao vrhunski timski igrač, veliki radnik i talent, koji je nažalost zbog jednog, neću reći krivog, već preuranjenog poteza, sebi naštetio. Pod tim mislim na ugovor na 7 godina koji je potpisao, zbog čega je bio tek 122. igrač po plaćenosti u ligi, iako je po mnogima bio jedan od najkvalitetnijih igrača. Svjestan je svega toga i on. I svi njegovi suigrači i Jordan, svi su ga hvalili i isticali. Ipak, povrh svega dojma sam kako je najveći genije u svemu ovome bio Phil Jackson. Jordan je po meni najveći svih vremena, i o njemu mogu istipkati redaka i redaka, ali... način na koji je taj čovjek došao i ukomponirao, najvećeg igrača tog doba MJ-a, pa odma zatim vjerojatno i 2. naj igrača lige Pippena, pa najboljeg europskog igrača i tešku flegmu Kukoča, pa najproblematičnijeg čovjeka lige Rodmana, pa najskromnijeg Kerra, pa iskusnjare poput Harpera, Paxsona, Wenningtona, Cartwrighta, pa jednu tempiranu bombu Granta... i sve njih je pažljivo izbalansirao, stišao njihova ega, određenima dao krila, ali opet zadržao sve ono što oni jesu, i naučio ih kako biti dio tima. Grupa od toliko različitih osobnosti, a opet svi s jednim ciljem. I svi izdrže tako dugo i osvoje toliko mnogo. Phil Jackson pokazao je nevjerojatnu moć tu.