Čovjek (mislim i na žene i muškarce) ne bi trebao raditi poslije navršenih 60 godina života. Rapidno mu je opala fizička snaga, sposobnost koncentracije, živci istrošeni, sporije reakcije, mentalno je većina i dalje lucidna, ali slabije koncentracije i nespremna za novitete na poslu. Takav čovjek treba biti dostojanstveno umirovljen, uz mirovinu koja mu omogućuje da može lijepo živjeti bez puno razmišljanja hoće li sutra biti gladan ili moći platiti grijanje. Mnogi kreću u život i na posao već sa 18 godina, čak i mlađi, treba odguditi do 60. Oni što teže završiti faks kreću između 23 i 26 godina, imaju složenije poslove pa i njima treba odguditi do 60. Kako netko s recimo 63 godine, izraubovan kao stara lokomotiva može držati korak s 30 godišnjakom? Ne može nikako, spašava ga jedno vrijeme iskustvo i znanje stečeno kroz radni vijek, ali sve je to kratkog daha jer mlada generacija učas savlada i to "gradivo", te nerazmjernom brzinom usvaja novo. Za 2 ili 3 godine taj mladi čovjek je bolji stručnjak od svog starog mentora. Zbog čega bi poslodavac u tom slučaju držao "na životu" dedu ili baku koji sve znatno usporavaju? Tko će platiti 65 godišnjaka u realnom sektoru koji ne može više ni hodati normalno? Nevjerojatna je stoga bahatost predlagača ove reforme, pogledajte ministrovu facu, boli ga ku..c za narod.