Nema danas reprezentacije koja nama ne zabije gol, od Azerbajdžana, Walesa, Tunisa, pardon, Tunižani su zabili dva, pa i Jordana, azijske države, za koju igra svaki muškarac mlađi od 40 godina...
KOMENTAR
S ovakvim stoperima još smo dobro i prošli: Lovren kritizira suigrače, a ne vidi svoje greške
Ako postoji igrač bez kojeg Hrvatska ne smije početi niti jednu utakmicu, uz dužno poštovanje Modriću, koji je napunio 35 godina, to je Marcelo Brozović. Kad god je u igri Hrvatska izgleda kompaktno, ne raspadaju se redovi, a stigne pokriti svaki dio terena. I tako je bilo prvih 40 minuta. No što vrijedi Marcelo Brozović kad hrvatski stoperi svaku utakmicu stoje udaljeni od igrača kao zec od lovca.
POGLEDAJTE VIDEO: Trening hrvatske reprezentacije
Pokretanje videa...
03:00
Kinezi, ma što mislili o njima, imaju uzrečicu da je ugled teško steći, potrebne su godine truda, a samo nekoliko trenutaka da sve to uništite. Hrvatska je viceprvak svijeta, momčad u koju se u Rusiji zaljubio cijeli svijet, a sad ta ista momčad, na posljednjih devet gostovanja ima samo jednu pobjedu, protiv Slovačke. Niti jedan izbornik nije preživio takav podbačaj. Ali, opet, niti jedan izbornik nije bio drugi na svijetu.
No ima Dalić u svemu itekako krivice. Jer kako objasniti da protiv aktualnih svjetskih prvaka u prvih 11 započinje Dario Melnjak, igrač koji je prije tri godine bio na klupi Slaven Belupa na gostovanju u Puli protiv Istre 1961? Igrač koji nije imao zakaparenu poziciju u prvoligašu iz Koprivnice trebao je čuvati svjetske prvake? Ili Uremović, koji je nije bio među boljima ni u drugoj momčadi Dinama?
Ili, kako objasniti da izbornik već skoro tri godine nije uspio riješiti problem prekida? Kaže narod da ovci sedam puta ponudite vode, pa svaki put kad krene popiti, odalamite je po glavi, osmi put bi shvatila da nije žedna. Ali, eto, naša momčad ne može shvatiti kako se postaviti kod prekida, još od prve Dalićeve utakmice.
Kad se tako postave stvari, a uz to na terenu imate Antu Rebića, koji kao da je na Stradunu i silazi s kruzera, onda ne čudi što je Hrvatska ni iz sedmog puta nije uspjela dobiti Francusku. I već nakon pola sata morao je zamijeniti Rebića i u igru staviti Josipa Brekala, koji svaku utakmicu unese živost.
Da je imao Dalić više hrabrosti mogao je iz igre izvaditi i Andreja Kramarića, nije to bila njegova večer, pa probati s Petkovićem. No, izbornik je imao neke svoje ideje, koje se ni ovaj put nisu pokazale dobrim. Dalić sad ima devet poraza, više od Bilića, Cice, Otta, Štimca, Čačića, Kovača...
No, igra u Parizu ipak daje kakvu takvu nadu. Jer, ako se Dalić stvarno bude držao obećanja pa iz reprezentacije maknuo sve one koji u ove dvije utakmice nisu pokazali ništa, pa uz povratak Modrića i Rakitića, moglo bi doći do pomaka. Ako će reprezentacija i dalje biti poligon za učenje nogometa, onda nam se loše piše.
I, da, umjesto da proziva suigrače, kao što ih je prozvao nakon Portugala, Dejan Lovren mogao bi se posvetiti svojoj igri. Pogledati utakmicu još jednom, analizirati kako se postavljao, kako smo primili golove... Ne bi to bilo loše, možda bi pomoglo cijeloj reprezentaciji... Jer, želite li promjene oko sebe, krenite upravo od sebe... I, da, složit ćete se, s ovakvim stoperima, još smo dobro i prošli s osam komada u dvije utakmice... Moglo je to i gore. Jer u te dvije utakmice, gdje smo primili osam komada, golman nam je još bio najbolji na terenu...
Jer, nema danas reprezentacije koja nama ne zabije gol, od Azerbajdžana, Walesa, Tunisa, pardon, Tunižani su zabili dva, Mađarske, pa i Jordana, azijske države, za koju vjerojatno igra svaki muškarac mlađi od 40 godina... Možda i nije loša ideja da se opet vratimo prijateljskima s Gibraltarom i Lihtenštajnom... Pobjedi se ne gleda u zube...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
