Kako je istraživački novinar Michael ruppert koji se navodno ubio, rekao ja čekam stotog majmuna. Znanstvenici su promatrali japanske majmune, Macata fuscata, koji su naseljavali otok Koshima tijekom razdoblja od 30 godina. 1952. godine znanstvenici su kao eksperiment počeli majmunima davati slatke krumpire koje su im ostavljali u pijesku. Majmunima se svidio okus sirovih slatkih krumpira, ali im je pijesak stvarao nelagodu. Nakon određenog vremena, mlada osamnaestomjesečna ženka pod nazivom Imo otkrila je da može riješiti taj problem pranjem krumpira u obližnjem potoku. Naučila je majku ovom triku. Njeni prijatelji su također naučili ovaj novi način i podučili i svoje majke. Postupno su ovu kulturnu inovaciju pokupili razni majmuni, a sve je zabilježeno okom znanstvenika. Između 1952. i 1958. godine, svi mladi majmuni su naučili prati pjesak sa slatkih krumpira kako bi ih učinili ukusnijima. Samo oni odrasli koji su imitirali svoju djecu, naučili su se služiti ovim društvenim napretkom. Ostali odrasli su nastavili jesti prljave slatke krumpire. Zatim se dogodilo nešto zapanjujuće. U jesen 1958. godine, određen broj Koshima majmuna je prao slatke krumpire – točan broj nije poznat. Pretpostavimo da je ujutro tog dana bilo 99 majmuna na otoku Koshima koji su naučili prati svoje slatke krumpire. Hajde da zatim pretpostavimo da je nešto kasnije tog jutra i stoti majmun naučio prati krumpire.