Vujović otkrio: Što je Samsonu kosa, to je meni moja brada...

Veselin Vujović, u rukometnim krugovma poznatiji kao Vuja, i dalje radi čuda. Od PPD Zagreba prošle sezone "na prepad", nevjerojatnom brzinom, napravio je društvo beskompromisnih boraca, skupinu igrača koja odbija ustuknuti pred bilo kime. 

Ovog ljeta ostao je bez dvojice igrača, jednog od najboljih lani Ilije Brozovića i važne taktičke opcije Marija Vuglača, dok Josipa Valčića i Stipe Mandalinića zbog ozljeda nema još od kraja prošle sezone. Teška situacija, kažete? 

Da, ali tu je Vuja majstor. Takva, oslabljena momčad, prvo je pobijedila u Meškovu, zatim zveknula veliki Kiel po nosu, pa na kraju uzela bodove u vrućoj atmosferi Celja.

24sata: Treneru, je li teže bilo lani, kad je trebalo graditi momčad i igru, ili sad, kad treba nadmašiti samog sebe?

- Teže je bilo prošle godine. Trebalo je sve posložiti, promijeniti navike koje su se već ustalile, što je posebno teško, upoznati igrače, steći svoju poziciju, pokazati znanje i autoritet, a to često nije lako. Ove godine sve nekako ide samo po sebi. Iako nismo imali sreće s ozljedama, ostali smo bez Valčića i Mandalinića, otišla su nam i dva važna igrača, Brozović i Vuglač, a u planiranju pojačanja za ovu sezonu nismo mogli računati na igrače svjetske klase, pogotovo svjetske cijene, i bili smo osuđeni na naše tržište, na igrače iz okruženja. Procjena ljudi u klubu je da smo ove godine 20-30 posto slabiji nego prošle, ali mi to demantiramo na najbolji mogući način. Igramo na visokom nivou, s ozbiljnim protivnicima, i to s tendencijom da budemo još bolji.

24sata: Uz sva ona poznata lica iz prošlih sezona, pojavila su se i neka nova. Stefan Vujić, Tin Kontrec, Stanko Sabljić... Pojave se niotkud, potpuni anonimci, a kad dođu Vuji u ruke, igraju odlično. Gledajući njih trojicu, čovjek se zapita: Kako uspjevate, odakle ih izvlačite?

- Shvatio sam da su to zanimljivi igrači, primijetio sam da nisu zadovoljni u svojim klubovima, da se tamo nisu uklopili, možda ni dobili pravu šansu. Ja sam im sve to u Zagrebu dao, i povjerenje, i disciplinu, a oni to vraćaju. Prezadovoljan sam novim igračima, svom trojicom, a vjerujem da će svoje pravo lice oni pokazati kad bude najpotrebnije, u najvažnijoj fazi sezone.

24sata: Što bi vas zadovoljilo ove godine, za koji rezultat biste rezultat rekli: 'E, to je to'?

- Iskreno, ne znam ozbiljne limite ove momčadi. Kad sam na početku sezone vidio raspored, pisalo je Meškov, Kiel, Celje, Vardar, Veszprem, PSG... Pomislio sam: 'Čovječe, pa mi možemo nanizati šest poraza i to bi bilo normalno'. A mi smo dobili tri utakmice, uz lijepe šanse da dobijemo još poneku.U startu sam rekao da bi velik uspjeh bio da budemo među prvih šest u skupini, da ostavimo iza sebe Celje, Wislu ili Bešiktaš. A kad bismo bili među četiri, što bi nam otvaralo i lakši ždrijeb u eliminacijskoj fazi, to bi bila fantazija! 

- I dalje stojim iza te tvrde, od 28 bodova, koliko je u igri, mi smo osvojili samo četiri. Dug je ovo put, duži od kineskog zida, treba ga proći, na njemu je puno prepreka, puno toga što moraš preskočiti i zaobići, a pritom ostati na nogama. Mi zasad čvrsto koračamo, na zemlji smo, ne letimo, znamo što smo napravili i što nas još čeka, i to je naša najveća snaga.

24sata: Za koji biste rezultat pristali obrijati vašu prepoznatljivu bradu? Biste li pristali na okladu - dođete li na Final Four, obrijat ćete se?

- Ne znam koliko bi to ikome bilo zanimljivo, vidjeti mene bez brade, ali za neku okladu bi se obrijao u slučaju plasmana na Final Four, ne bi mi bio problem. Iako, žene me vole ovakvog, s bradom, bilo bi glupo da se brijem, ha, ha.

24sata: Kad smo već kod brade, otkad je nosite i zašto?

- Na pripremama za SP 1982. svi smo odlučili pustiti bradu, pa tako i ja. Rekli su mi da s bradom djelujem robusnije, ozbiljnije, a nakon što smo osvojili medalju u Njemačkoj, ljudi su me počeli prepoznavati po bradi. I eto, sad mi brada dođe kao Samsonu kosa, ona mi je zaštitni znak. 

- Osjećam se dobro s bradom, a i sam sebi se sviđam kad se pogledam, što je jako važno. Od te 1982. samo sam onih godinu dana, koliko sam bio u vojsci, bio bez brade, osim toga je nikad nisam obrijao. Imam i neke stare fotografije bez brade, malo, ali ima ih. Kako izgledam? Pa puno mlađe, drukčije, sumnjam da bi me ljudi tako lako prepoznali.

24sata: Prilaze li vam ljudi, navijači, dok šećete Zagrebom?

- Posvuda me ljudi zaustavljaju, na tržnici, na ulici, od policajaca, liječnika, pekara... Svi imaju samo riječi hvale za ono što radim i daju mi podršku, što me stvarno veseli. Evo, čovjek kod kojeg kupujem grožđe mi je nakon Celja rekao: 'Jeste vidjeli kako je moje grožđe donijelo pobjedu.' Rekoh: 'Je, majstore, baš je to presudilo, ha, ha.'

24sata: Nedostaje li vam što u Zagrebu?

- Supruga je ovdje sa mnom, a kako je Šabac na manje od tri sata vožnje, dolaze mi često i djeca i prijatelji. Mislio sam da onakvu podršku kao u Skoplju, kad sam bio trener Vardara, više nigdje neću imati, ali Zagreb polako zauzima važno mjesto u mom srcu. Puno dobrih, divnih ljudi, zadovoljan sam i miran, Zagreb je grad koji nudi puno toga. Nisam ja čovjek koji voli gužvu, kafiće i diskoteke, moja je destinacija Jarun, tražim mirnoću i koncentraciju na posao, koji je jako stresan. Dok radim, uvijek sam okružen s puno ljudi, pa volim pobjeći od svega toga. Ma super se osjećam ovdje.

24sata: Dakle, nedostaje samo malo veće povjerenje publike, više ljudi na tribinama?

- Recimo to ovako... Da se ovakva utakmica, kao ova s Veszpremom, igra u Skoplju, dvorana bi bila puna dva, tri sata prije početka utakmice, a ulaznice bi bile rasprodane tjedan dana unaprijed. Ovdje smo lani dijelili ulaznice, zovemo ljude, molimo... Ako se itko iz okruženja kune u patriotizam, domoljublje, to su Zagrepčani i Hrvati. 

- I odlično, imaš tu momčad s 20 Hrvata, momke iz Siska, Vinkovaca, Rijeke, Karlovca, Zadra, Splita... Dođi i pokaži da si uz njih, pomozi im. Da, nedostaje malo te južnjačke atmosfere, ali moram reći i da je zagrebačka publika nekoliko puta pokazala da zna prepoznati trenutak, da je u stanju pomoći kad je najpotrebnije, u tim situacijama ne štede ni dlanove ni grla.

24sata: Ajmo malo pogledati u prošlost. Recimo, sjetite li se kad onih -22 u Barceloni?

- Uh, baš ste našli što ne bih volio da me pitate... Proganja me ta utakmica i danas. Iskreno, najviše bih volio da opet izvučemo Barcelonu, pogotovo s obzirom da oni odlaskom Nikole Karabatića više nisu ono što su bili lani. Ali eto, nama se pogodi najlošija utakmica u sezoni, a njima najbolja. Nevjerojatno, bilo bi bolje da smo taj dan prespavali umjesto što smo izašli na teren! Ali što je, tu je, u mojoj trenerskoj povijesti bit će zapisano da sam izgubio 22 gola razlike, iako sam bio spreman zakleti se u život, dati obje ruke, da momčad koju ja vodim nitko ne može pobijediti više od desetak razlike.

24sata: Igrali ste kao junior i košarku, bili dobri i u njoj, a danas je puno pratite. Pratili ste i Eurobasket, gledali Hrvatsku i sad ćemo stvari postaviti hipotetski: Što biste napravili da ste košarkaški izbornik, da vodite tu skupinu igrača?

- Prvo, izuzetno cijenim hrvatski sport i hrvatsku košarku. Imate sjajnu nogometnu, košarkašku i rukometnu reprezentaciju, pravi ste predstavnik ovog podneblja, kreativni ljudi u igrama s loptom. A kad pogledam imena i sastav vaše košarkaške reprezentacije... Pa ona je bolja od Srbije i Litve, u rangu je sa Španjolskom i Francuskom! Ne znam zašto se sve ovo događa, ne mogu si to objasniti. Drukčije je to u rukometu, ne može se uspoređivati, puno je više fizičkog kontakta, više je i borbenosti.... Ne znam, kod njih možda taj patriotizam nije dovoljno jak, možda je stvar i u tome što su im svima klupski ugovori toliko visoki... 

- Ali zašto onda uopće dolaziš igrati za reprezentaciju?! Dolaziš da bi ti netko zviždao, da bi te prozivao? Ako si već došao, daj sve što možeš, da pred ljude dođeš uzdignute glave. Ja bi ih prvo naučio da budu ponosni, da se ne srame sami sebe, da ne posrame svoju obitelj, prijatelje, rodbinu... Pa ti ljudi ih gledaju na TV-u, srca im kucaju za njih,  kako im mogu priuštiti da se moraju sramiti, da moraju objašnjavati susjedima zašto ti je sin, brat ili prijatelj igrao na onakav način. Prvo to moraju shvatiti. I kad shvate, bit će lakše i s tehničkim i taktičkim elementima.

24sata: Vaša izjava u gostovanju na HTV-u obišla je regiju. Ako netko ne zna, pozvali ste ljude da dođu u Arenu na Veszprem (večeras, 20 sati) jer će u to vrijeme na televiziji biti emitirana emisija o proizvodnji ajvara... Onda, jeste već pripremili ajvar ove godine?

- Ne, nisam još, supruga se time bavi, ali morat će ga napraviti na osnovu osobnog iskustva, neće se to emitirati na televiziji... Inače, više volim blagi ajvar, valjda jer sam ja inače ljut, ha, ha. 

24sata: Je li to s ajvarom bilo unaprijed smišljeno?

- Ma ne, mogao sam reći i da će biti emisija o proizvodnji kubanskih cigara, svejedno, poruka bi bila ista. A vidim da su taj ajver svi prenijeli, čak i mediji u okruženju.