Dokle god SAD tretira EU kao svoju 51. članicu (ali bez puno prava glasa), a i dok sama EU sebe tako tretira, gledat ćemo s one strane oceana sa strepnjom tko će ili tko neće biti predsjednik SAD-a. Od 1945. Europa je bila podjeljena kao talac između SAD-a i SSSR-a, prvenstveno snagom vojne moći. Danas SAD nije puno briga za EU i njezine interese, pogotovo ekonomske što je najbolje vidljivo zadnjih par godina, u stanju su nam i plinovod dići u zrak kako bi njima bilo bolje. I oni silni migranti nisu otišli u SAD koji je u njihove zemlje "uvodio demokraciju", nego u EU. Reći ćete radije biti uz SAD, nego uz Rusiju, ne, bolje je biti uz same sebe, uz EU. Zajednica koja broji preko 450 milijuna stanovnika ne može misliti svojom glavom, nema ljudske i ekonomske resurse, nema potencijal biti istinski suverenom, nema potencijala imati svoju vlastitu vojnu silu ?! Ako pitate europske birokrate odgovor je NE i on je upravo takav, birokratski, prodan i kukavički. I dok je god tako uvijek ćemo s jednim okom gledati preko oceana tko će nam biti novi očuh, a s drugim sa strepnjom na istok. Europa može daleko bolje od ovoga što ima danas.