Radilo se o ‘nemoralnoj‘ ponudi. Ponudili su mi odštetu u tri puta većoj vrijednosti broda, kaže Darko Kunac Bigava
Ribar iz Podgore u mreži imao i NASA-in uređaj, a sad brod vozi u rezalište: 'Ponudili su odštetu'
U mreži Darka Kunca Bigava, podgoričkog ribara s dubrovačkom adresom, s godinama se svašta našlo u mreži. Nakon što je ulovio, između ostalog, NASA-in uređaj za praćenje podmornica kod Mljeta te jednog cijelog ‘Stojadina‘kod Palagruže, odlučio je zauvijek izvući mrežu, piše Dubrovački vjesnik.
Koćaricom Marjan II danas je iz ribarske luke Sustjepan zaplovio prema otoku Ugljanu gdje će se brod koji je 'hranio' njegovu cijelu obitelj u brodogradilištu Nauta Lamljan u Kaliju izrezati u staro željezo.
Riječ je o programu Scraping koji financira Europska unija s ciljem smanjena ribarske flote.
- Imam 54 godine, u radnoj knjižici upisano mi 34 godine koćarskog staža, a sa 16 izvadio sam prvu matrikulu. Devedeset posto života sam proveo na koći. Što sam riba, riba sam. Eto, tako je to - rekao je Darko za Dubrovački vjesnik.
Svoju prvu koću, kupio je 1994. godine, odmah nakon što se ‘skinuo iz garde‘.
- Prvo sam kupio jednu rusku koću Jadran II od 25 metara od Jadran ribolova, potom sedamnaest metarsku Maretu iz Italije, a iza nje ovu, Marjana II dugu 20 metara. I sad se nakon 20 godina ja i on rastajemo - prisjetio se Kunac koji je samo sa ovom koćom ulovio preko milijun tona ribe. Objasnio je i zašto se odlučio za scraping.
- Radilo se o ‘nemoralnoj‘ ponudi. Ponudili su mi odštetu u tri puta većoj vrijednosti broda koju danas, kada uz sve druge probleme s kojima se nose hrvatski ribari, a najveći je nedostatak radnika, nitko ne bi odbio. Mi smo dica bez ćaće i matere, država nas uopće ne doživljava, a kada još uz to ne možete naći radnike, imate velike probleme s vezom, škverom i gorivom, za ljude pred penziju poput mene to je najpametnije rješenje.
A može li se u Hrvatskoj živjeti od ribarstva?
- Ako radi obitelj, može se živjeti pristojno. Nećete se obogatiti, ali priuštit ćete normalan život svojoj obitelji. Država nam je davala poticaje, bila je naknada za lovostaj. A što ću sad raditi? Ne znam! Još svjestan da ostajem bez broda, a s njime smo prošli ‘i sito i rešeto‘. Hranio je cijelu familiju dvadeset godina. Idemo dan za danom - zaključio je Kunc Bigava.