istu stavr su napravili mom decku u swe koji ima 39.god, tesko ostecenje malog mozga, otpisali ga i tjerali me da iskljucim aparate, janisam dala i rekla sam im ako mu je ovo zadnje pustite nas same...nije htio umrijeti i ja sam to osjecala jer mi je davao znakove - oni su samo rekli ''nismo vidjeli, nije se dogodilo''...kad su vidjeli da nece umrijeti poslali su ga u drugu bolnicu eto cisto da oni tamo vide sta i kako...u drgoj bolnici nitko nije spominjao smrt, stovise 3 tjedna nakon udara on je dobio zeleno svijetlo za rehabilitaciju...sanse da se prezivi takv udar su nikakve i samo su gledali statistiku, ja sam govroila da je on prezivio i da on ne spada u tu statistiku jer je mlad, umirali su stari ljudi...sve sto oni nisu znali rijesi kao npr sljem u plucima rijesila sam ja alternativom kao npr guscja i jazaviceva mast, mislte da im je to bilo drago - ne...na kraju nije otisao na tu rehabilitaciju jer je poceo samostalno disati pa su mu morali traziti drugu rehabillitaciju...ali kad su mu ugradili sondu u trbuh tu su ga unazadili ali borimo se, on je stabilan, klima glavom, trepce, pokazuje kad mu nesto ne stima...uz odredene lijekove koristimo i homeopatiju i ostalu alternativu...lijecnici su postigli da im ljudi ne vjeruju i da se ljudi sami moraju educirati za svoje zdravlje i vjeruj te mi oni to ne vole, njihovo znanje su samo statistike, a ja kazem on nije statistika - on ce tek postat statistika...empatija im je nula bodova