Redatelj Dejan Šorak u studiju 24 sata: 'Snimit ću film u New Yorku, o gradu koji volim'

Dejan Šorak, redatelj, scenarist i književnik, u studiju 24sata govori o Pulskom filmskom festivalu, hrvatskoj kinematografiji i svom novom romanu: Erotske scene nekoć su nosile žestoke političke poruke.

PRATITE UŽIVO:

- Da mogu, ja bih odmah ukinuo pulski festival. Kada sam vidio ovu pulsku Arenu, onda su me obuzeli proturječni, žestoki osjećaji. Osjećaji jeze i krasote. Kada je tamo igrala moja "Mala pljačka vlaka" ja sam bio ranjen u oko, završio sam na Rebru. Došao je dan kada će biti prikazan u Areni, ja sam otišao prošetati i u parku sam sreo kolegu parku koji mi je rekao "Kiša samo što nije pala", a do tada je bilo sunčano. Projekcija je prekinuta a sve je prebačeno na drugo mjesto - prisjetio se Šorak. Film je kasnije bio prepoznat kod publike. 

- Film je dobio najveću ocjenu publike Zlatna vrata Pule, nagradu publike. Kada god vidim Arenu ja se sjetim svoje rečenice, starijeg kolege: "Pulska arena je protuprirodni blud nad filmom". Taj prostor služi samo za nekoga probosti, za gladijatorske borbe, sve je protiv filma. Nekada su imali filmovi više smisla, bili su crowd pleaseri, nekad je bilo ludilo, ljudi su visili po stupovima, ali sve je to skupa prestalo biti. Film više nije nešto što je nekad bio, svijet se promijenio, film je bio svečanost i radost, šarm i čarolija bez kojeg se nije moglo zamisliti otvaranje festivala. Poput vatrometa, nezamislivo - objasnio je redatelj.

69. IZDANJE PULSKOG FILMSKOG FESTIVALA Velika zlatna arena pripala je Sonji Tarokić i filmu Zbornica

Kaže kako nikada nije bio suočen s time da treba nešto cenzurirati ili mijenjati, posebno kod filma Oficir s ružom.

- Oficir s ružom je jedva prošla kod komisije. Od pet članova komisije, njih četiri nisu htjeli pustiti film, za taj film je bila jedino profesorica Tena Martinić. Bila je ugledna profesorica na filozofskom fakultetu i on joj se jako svidio. Zaprijetila je da će napustiti komisiju i da će to biti veliki skandal - pojasnio je.

Šorak je 30 godina kasnije sreo profesoricu koja mu je otkrila zbog čega je komisija bila protiv njegovog filma.

- Zanimalo me jesu li to bili politički razlozi, a ona je rekla da nisu. Svako je imao svoga kojem je morao dati glas, nije tu bilo nikakve politike. Sve je isto kao i danas.

- Neki članovi umjetničkog saveza Jadran filma, a to je bio šarmantni paradoks onog vremena da je u službenoj cenzuri koja se nije tako zvala već komisija za pregled filmova da su sjedili doktori, profesori, umjetnici koji nikad nisu zabranili niti jedan film. U umjetničkim savezima sjedili su politički policajci. Jedan od njih je napao moj film, ali to nije prošlo - priča Šorak.

Prisjetio se i kritike koje je dobio tada. 

- Zaprepastilo me kad je novinar i veliki intelektualac Živko Kustić napisao da je to prvi film koji je prikazao partizanske zločine. Ja sam nakon 25 godina pogledao vlastit film i tad sam se smrznuo nad onime nad čime nisam kada sam taj film radio. Isti osloboditelji koji na početku filma oslobađaju Zagreb i pjevaju "Gdje narodna vojska prođe, sretna će se zemlja zvati" kasnije hvataju nedužne građane i osuđuju ih na smrt. Ja tada nisam o tome mislio niti išta osjetio - sjeća se.

ARETA ĆURKOVIĆ ZA 24SATA: Prihvatila sam ulogu Zagorke iako sam se borila s kajkavskim

Njegov film Krvopijci ostvario je veliki uspjeh, a idući je bio Vrijeme ratnika.

- Mi to snimimo na Kupi, to je devedeseta godina. Već su barikade, već je pobuna. I tada se radi o dvojici glavnih junaka koje ničim izazvani žele ubiti neki nepoznati ljudi. Seljani nam pričaju da tko će povjerovati u to da te želi ubiti netko nepoznati, a kamoli tvoj prijatelj. Za manje od godinu dana, njihovi poznanici i susjedi ne da su ih htjeli ubiti, nego su na njih bacali stotine granata. Život je fantastičniji od filma - pojasnio je.

Prokomentirao je i tvrdnju da su neki njegovi filmovi pomalo nezasluženo prošli neprimijećeno. Jedan od takvih je film Garcia iz 1999. 

- Griješilo se strašno na promociji filmova. Mala pljačka vlaka i Oficir s ružom su kultni filmovi, a to nisu to odredili kritika, mediji niti itko drugi. Oni nisu dobili u svojoj Hrvatskoj dvije polu pristojne kritike. Mala pljačka vlaka nije dobila niti jednu službenu nagradu žirija. U Madridu su ljudi plakali nad Oficirom s ružom, a naši kritičari su ga proglasili filmom bez emocija. Griješilo se stalno, ali film ostaje. Ako je vrijedio prije deset godina, vrijedit će uvijek - naglasio je.

Šorak je, osim što je veliki redatelj, i strastveni književnik. Nedavno je objavljena knjiga "Kupelj Boga Silvana", roman koji pripovijeda u velikom razdoblju, od 37' do budućnosti. Voditelj je rekao kako se književna kritika muči s određivanjem žanra.

- Meni je to teško odgovoriti. Ja govorim da je to detektivski roman, pa su se drugi pobunili da nije. Odgovor je zapravo jednostavan: U svemu što radimo, od pripovijetka do romana, ja volim dobru čvrstu priču. Svaka čvrsta priča uvijek sliči jednom žanru. One moraju biti čiste i jasne unutar toga o čemu se bave. Sve što ja radim podsjeća na žanr jer se to očistiti u jednu priču. Ovo je roman koji se događa kroz razne epohe, u kupelji boga Silvana umru neki slavni ljudi. Neću otkriti svoju interpretaciju kraja, ali svaki od rimskih centuriona do partizanskih ljudi, svaki je nastradao jer su bili bezobrazni. Svi su se utopili jer su prešli crtu mjere - ispričao je. 

Prokomentirao je i činjenicu da je danas pornografija mnogo dostupnija pa je samim time i teže dočarati erotske scene u filmu.

- Tajna erotike je u neotkrivanju, u naznaci, u slutnji, u čežnji za tim. Moja generacija je išla sedam puta gledati cirkus u Karlovcu, ne zbog vještina već zbog polugolih trapezistica. Za nas je to bila erotska senzacija. Mojoj mami su gastarbajteri donosili kataloge, a ja sam ih čitao samo zbog dijela o donjem rublju - našalio se.

Šorak je otkrio kako neće više snimati nikad u Hrvatskoj, ali i da sprema projekt za Ameriku.

- Mogu svi odahnuti koji me se boje,  ovdje više neću snimati film. Ja se nadam i uspjet ću, vjerujem da ću možda raditi film u Americi po svom scenariju u New Yorku. Postoji ozbiljna mogućnost za to da ću snimiti film o gradu koji volim, uz Dubrovnik, Veneciju i Zagreb, to je treći grad u kojem se osjećam kao doma. Iako neću ovdje raditi, optimističan sam što se tiče hrvatskih talenata za film. Postoje stotine mladih ljudi koji vole i žive za film. Ne mora im biti problem da Kodak dođe desetak dolara, danas se film može snimiti mobitelom i dokazati svoj talent. Sustav koji imamo zadnjih desetak godina je ubio hrvatski film. Ovo što danas gledamo, taj jad i sram je posljedica sustava, ali ne može naštetiti velikoj količini mladih talenata, zato sam optimističan - zaključio je.