Često čujemo, njoj-ako je stariji- treba joj finansijer, ili "tata",ako je mlađi- igračka, njemu-potvrđivanje da još može, ako je mlađi- edipov kompleks itd. Češće je partner stariji muškarac, to je nekada imalo svoje razloge i gledano biološki, još uvijek ima zbog produženja vrste, a ako ne, to je stvar autimatizma i navike. Ne upsjeva i zbog straha što realno uglavnom dođe do ranije smrti zbog starosti kod jednoga od partnera, a bitne su i predrasude za uspjeh. Npr. osuda društva i doza neprilagođenosti tom izazovu od strane jednoga partnera, iako je istinski želja bila tu i sve izgledalo idealno. Kompleksan je to odnos sa par ključnih problema, a mnogi se s tim teško nose. Npr.planiranje obitelji. Kod žena od 50 npr, je to nezamislivo, kod muškaraca već ne, iako su već stariji za djecu. Problem je i sa krugom prijatelja, ili obitelji i društva koji npr.osuđuju takav odnos. Razlike u shvaćanju karijere i očekivanja. Želja za aktivnijim životom generalno, sportom, dakle kako za zabavom tako i sa ambicijama. Libido koji objektivno pada, kod starijih, iako je to individualno..ipak u jednom trenu se osjećaju razlike, kako u potrebama, tako i u mogućnostima, to nisu zanemarljivi fakti. Pa različita iskustva u odrastanju, od generacijskih, do subjektivnih i zajedničkih. Osobađanjem svih klišea, a ima ih nažalost par ključnih, može sve i uspjeti, no zbog svega što je okružuje i što objektivno prati takav par, nažalost takve veze ne opstanu često. Možda jednom bude drugačije..