Razapeli ga 30. put: Sve mi je bolnije, na čavlima ostaje meso

Rubena Enaju (56) s Filipina već su 30. put ritualno razapeli na Veliki petak u sklopu predstave kojom se obilježava Isusovo raspeće. Desetak Filipinaca razapelo se na križ, a još više ih se do krvi bičevalo po leđima u petak na tradicionalnom uprizorenju Isusove muke uoči uskrsnuća.

Tradicionalni obredi, održani po vrelom suncu u trima selima i gradu u pokrajini Pampanga, oko 60 kilometara sjeverno od Manile, vrhunac su Velikog tjedna u toj većinski katoličkoj zemlji.

Tisuće ljudi slile su se na ulice sela San Pedro Cutud, gdje je sedam muškaraca uoči Uskrsa pribijeno na drvene križeve, prenose lokalni dužnosnici.

Još petorica pokornika razapelo se u selima San Juan i Santa Lucia, a trojica u gradu Angelesu, pišu mediji.

- To je moj način da zahvalim Bogu na pomoći - rekao je 59-godišnji ribar Wilfredo Salvador, koji peti put sudjeluje u obredu.

Razapeli ga 30. put

U selu San Pedro Cutud, 56-godišnji Ruben Enaje proveo je na križu jedanaest, umjesto uobičajenih pet minuta.

- Nisam ni primjetio da je prošlo tako puno vremena - rekao je Enaje koji se prvi put dao pribiti na križ 1986. i otad to čini svake godine.

Svoj križ nosi više od kilometra, već se naviknuo gledati kako mu čavli probijaju dlanove. No, bol s vremenom postane sve nepodnošljivija pa žmiri. Ovaj otac četvero djece i djed petero unučadi namjerava se razapinjati sve dok mu to tijelo bude dopuštalo.

- Sve je bolnije jer čavli svaki put prolaze kroz isto mjesto - kaže. 

- Ponekad se čavao izvine pa povuče više mesa iz rane kad ga vade - dodaje i ističe kako mu se rane nikad nisu inficirale. Za raspeće se priprema samo molitvom i to mjesecima unaprijed. 

Ono čemu se nada je da ljudi u uprizorenju raspeća ne vide samo spektakl, već Isusovu žrtvu. Ruben je počeo s razapinjenjem kao pokorom kada je neozlijeđen preživio pad s trećeg kata. Sada nastavlja to raditi za zdravlje svoje obitelji.

Predstava svake godine privlači tisuće turista i posjetitelja.

Crkva ih ne ohrabruje

Katolička Crkva ne ohrabruje tu praksu, koja je počela 1962. i u međuvremenu je postala velika turistička atrakcija, ali je ni ne sprečava.

Svake godine crkveni čelnici podsjećaju vjernike da ima i drugih načina pokore, poput ispovijedi, odlaska na misu ili pomaganja susjedima.

Glasnogovornik Filipinske biskupske konferencije Jerome Secillano rekao je da nije na Crkvi da hvali ili kudi ljude poput Enaje. 

- Je li netko dobra ili loša osoba, o tome suditi može samo Bog - rekao je.