Naime da se obratim i ja s one strane (vjerovali ili ne) ateista koji su postali vjernici. Ima i nas takvih. Nisam bio nahuškan nikakvim pričama, čak dapače, odbijao sam uopće ulazit u raspravu o postojajnu Boga ili ikakvim religioznim temama. Sve dok nisam doživio iskustvo koje je neobjašnjivo i povezano s ''višom'' silom. Da ne ulazim u pretjerane detalje, vjera je individualna, svatko je shvaća na svoj način i dan danas ne idem u crkvu, ne živim nekim katoličkim životom, ali ni ne namećem nikome svoju vjeru (kakva god da je). Vjerujem zbog sebe, ali i shvaćam one koji ne vjeruju (jer sam bio jedan od njih). I ne mogu vjerovat da još uvijek vjernik pokušava uvjerit ateista da Bog postoji s kvazi argumentima, kao što i ne mogu vjerovat da i ateist pokušava uvjerit vjernika sa kvazi argumentima da Bog ne postoji :) Tko shvatio shvatio ;) PS Znate onu poznatu ''net'' izreku: ''Svađa preko interneta je kao paraolimpijada, bez obzira ako pobjediš i dalje si retard.'' Živi bili :)