Pa to da je Mandić pisao na pisaćem stroju jer nije poznavao današnje tech gadgete, samo pokazuje njegovu lijenost da uči, a svoju nesumnjivu inteligenciju je usmjeravao na blaćenje svih i svakog. Ipak, imao je i dozu samozafrkancije sa samim sobom. Poznajem i ljude desetak godina straije od sada pokojnog Mandića koji su koristili i mobitele, kompjutere, wiber, whats up, fejs instagram... u nekim segmentima Mandić me podsijeća na pokojnog Smoju, velikog našeg kroničara, koji je pak bio protiv baš svake vlasti. A pisao je i on na "makinjeti" (dalmatinski izraz za pisaću mašinu). Ali dok je Smoje bio blizak običnom puku, Mandić je na običan puk gledao nekako sa visine, i nikako se u taj gradjanski puk nije mogao uklopiti. Makar su oboje, i Mandić i Smoje bili ateisti odnosno agnostici, i jednom i drugom želim Pokoj Duši, u jednom bezvremenskom prostoru, gdje ćemo svi jednog dana završiti nakon odlaska sa Zemlje. A to što su oboje bili protiv svake vlasti, svakim danom vidim da su bili u pravu, jer su nam političari u zadnjih stotinjak godina bili prave fukare, čast Starčeviću, Radiću, Tripalu, Savki, braći Veselica, Gotovcu, Paragi...Danas u Saboru imamo bivše obijače automobila, ubice sa ceste, lika koji je izbjegao služebje vojnog roka kada je bio obvezan, hrpu pravomoćno osudjenih kriminalaca i još veću hrpu politiçara koje čeka zatvor.