Radojka Šverko: 'Još vjerujem u ljubav i nakon dva braka...'

Kad podvučem crtu, moram biti zadovoljna svojim životom i karijerom. Mnogi su pjevači u 50 godina započinjali i ugasili se. Ja sam još tu, kaže Radojka Šverko (69).

Pjevačica 6. svibnja u Lisinskom ima koncert 'Život moj' kojim slavi 50 godina karijere. Njezin put, kaže, unatoč trudnoćama, rođenjima kćeri, razvodima te odlascima roditelja i brata, bivšeg supruga... još traje. S njega Radojku nije mogao skrenuti ni otac koji joj nije dopustio da upiše srednju glazbenu školu. Zbog njega je završila ekonomsku.

– Najstarija sestra Mladenka upisala je glazbenu, a meni je rekao: ‘Nećemo valjda imati još jednu glazbenicu u obitelji?’. Da su se slušale želje nas četvero djece, svi bismo završili u glazbenoj školi. Završila sam tu srednju ekonomsku, a onda je došla traumatična 1967., kad je umro moj tata – priča Radojka.

Iste godine potpisala je prvi profesionalni ugovor i izašla na pozornicu na otoku Sveta Katarina kraj Rovinja. Od tada uspjesi se nižu jedan za drugim. Ekonomija je ostala promašeni izlet po želji njezina oca. Vrlo brzo je bila pjevačica amaterka s puno priznanja. Zato su je odabrali da s Tomislavom Borićem predstavlja Hrvatsku na državnom festivalu pjevača amatera.

– Vodila ga je prekrasna glumica Zdravka Krstulović. Uzela me je pod svoje, gledala i rekla da mi nedostaje nakit. Dala mi je ukras, stručak cvijeća koji sam stavila na haljinu – prisjeća se Radojka.

I za svoj prvi televizijski nastup sa samo 16 godina posudila je haljinu iz Istarskog narodnog kazališta u Puli. Kasnije je impresionirala u kreacijama prijateljice Anite Baričević Kaline.

Majci se nikad nije obratila s: 'Daj mi pošalji nešto novca, treba mi'. Karijeru je izgradila sama. Tek su si njih tri sestre i brat međusobno pomagali. Brat je umro prije mame, a majčinu smrt prešutjela je i najbližim prijateljicama.

– Imala sam u Lisinskom koncert s Gabi i Terezom kad je mama umrla. Nikome nisam htjela reći jer sam znala da bi mogli čak i otkazati koncert. Zatomila sam tugu u sebi, otpjevala, sljedeće jutro otputovala u Buzet i tek tad se javila i rekla Gabi i Terezi što se dogodilo – kaže.

Na svim svjetskim festivalima, na koje je uglavnom išla s Alfijem Kabiljom, bila je jako uspješna. S njegovom pjesmom 'Svijet je moj' 1970. je pobijedila na festivalu u Rio de Janeiru. Pobjede koje su uslijedile, poznanstva sa svjetskim zvijezdama, nisu je promijenile.

Dva puta je na festivalima pobijedila Davida Bowieja, no ni to joj, ističe, ništa ne znači. Nikad je nije impresionirala nečija slava nego ljudskost, dobrota. Tvrdi da je slava varljiva i da se mnogi nisu mogli nositi s njom te ih je uništilo drogiranje i opijanje.

– Poroci su u showbizzu jako prisutni. Spoznala sam to samo gledajući, nikad nisam okusila ni jedan opijat. Gledala sam tragične sudbine mnogih umjetnika, filmskih i glazbenih producenata. Pogrešno investiraš i od poznate svjetske face preko noći si konobar ili perač suđa – kaže Radojka.

U Ateni se družila i s Natalie Cole, kćeri Nata Kinga Colea. Imale su sobu do sobe. Radojki je Natalie izgledala skromno, povučeno i žalosno. Prišla joj je ljudski, da je podigne. Ponudila joj je svoju odjeću da pristojnije izgleda, svoju šminkericu, frizerku... Kad je desetak godina kasnije Natalie pjevala u Opatiji, Radojka ju je potražila, ali se ova nije sjetila njihova druženja.

– Nešto takvo ja sigurno ne bih zaboravila, ali ja nikad nisam bila pod opijatima. Ona možda jest. Nisam se naljutila na nju, žalila sam je. Ne trebaju mi svjetske veličine da uzdignem sebe. Nakon pobjede u Riju stalno smo bili pozivani na druge svjetske festivale. Svi su htjeli imati pobjednike, a o mojem drugome mjestu u Ateni izvijestili su i središnjem ‘Dnevniku’ – govori Radojka.

Nikad se zbog velikih uspjeha nije umislila niti ponašala kao diva. Svoj posao shvaća ozbiljno i odgovorno. Jednako tako radila bi, kaže, i drugi posao, imala bi takav gard i da je političarka. Doma sve radi sama, ponekad joj tek netko pokosi travu.

– Što god radim, radim s guštom. Ako mi se ne kuha, neću kuhati. Još uživam u svemu što radim. Živim običan život, nikako zvjezdani. Ne izlazim iz kuće, a da u njoj sve nije čisto i posloženo. Ako procijenim da neću stići tijekom dana, ustanem ranije. Red u kući i oko nje me pročišćava – kaže Radojka.

Osim niza svjetskih uspjeha, iza nje su i privatni brodolomi. Umrli su joj otac, brat, majka, jedan od dvojice bivših supruga. Tijekom velikih tuga uz nju su uvijek bile sestre. Nakon dva razvoda nije se željela ponovno udavati.

– Taj lokot koji sam stavila na svoj život, na svoje srce, bilo je nemoguće otključati. Nisam izgubila vjeru u ljubav, ali s dva braka iza sebe ste obilježeni. I taj biljeg žene s dvoje djece htjela sam iznijeti sama do kraja. Više se nije ni dogodio klik s muškarcem. I nije mi žao. Da mi je bilo žao, vjerojatno bih našla nekoga. Imam puno prijatelja koji mi se i povjeravaju te ne posežu za mnom. Da su to napravili, ne bi više bili moji prijatelji – kaže.

Tijekom odrastanja dviju kćeri nije dopuštala negativnu riječ o njihovim očevima niti da se nazivaju polusestrama. Da može vratiti vrijeme, ništa u životu ne bi mijenjala. Razmišljanja 'da sam ovo, da sam ono' smatra zavaravanjima.

– Živjela sam spontano, bez promišljanja ili kalkuliranja. Sve se događalo samo od sebe. Sad si želim još što prije postati pranona. Imam unuku Miju koja ima 28 godina i nadam se da neće dugo čekati da me podari s praunukom – kaže.

Prije toga Radojka će u Lisinskom ispričati svoju životnu glazbenu priču. U toj dvorani je bila nositeljica glavnih rola u 'Gubec begu', 'Jadnicima', 'Gričkoj vještici', 'Mirakulu'... Otpjevat će presjek svojih uspješnica, mjuzikla, sakralne glazbe koju je, kaže, pjevala dok su crkve još bile poluprazne.

U publici i na pozornici s njom će biti prijatelji i dragi ljudi. Radojka se ponosi prijateljstvima s Alanom Bjelinskim, profesorom Vladimirom Babinom, Terezom, Gabi, Ksenijom Erker, Zdenkom Kovačiček... Njezini prijatelji su, kaže, i poznati i manje poznati.

Jako voli mlade, ističe 'voisiće', kako ih zove od milja. Oni su, osim što su talentirani, i pristojni, kulturni te dobro odgojeni. Na obljetničkom koncertu s njom će na pozornici biti i Zagrebačka filharmonija te Akademski zbor “Ivan Goran Kovačić”. Radojka je svjesna da će i ovaj koncert biti jako emotivan. Naviknula je na suze publike, a nije se, kaže, jednom dogodilo da zaplaču i muškarci.

– Privatno je bilo obratno, ali iza scene, nakon koncerata, događalo se da muškarci plaču. Probudila sam kod njih emocije, zbog kojih su mi se bacali u zagrljaj pored vlastitih supruga. To puno znači – kaže.