Ministarstvo vanjskih poslova upozorilo je Srbiju da nema kredibilitet kritizirati Hrvatsku zbog Jasenovca dokle god veliča četnike i nedićevce. Ali kakav kredibilitet ima Hrvatska? I to ne samo u odnosu prema Srbiji.
U aktualnom napucavanju diplomatskim notama između Hrvatske i Srbije zadnjih nekoliko dana upravo ta je riječ zaparala uši.
"Srbija nema kredibilitet govoriti o Jasenovcu dok istovremeno rehabilitira svoje zločince iz Drugog svjetskog rata", izjavila je u ponedjeljak ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić.
Povod je bila izložba o Jasenovcu u New Yorku koju je organizirala Srbija i tamo iskoristila priliku da neizravno optuži Hrvatsku za rehabilitaciju ustaštva, na što je hrvatska šefica diplomacije uzvratila: "Krajnje je licemjerno da optužbe na račun Hrvatske dolaze od visokih dužnosnika Srbije koja je nedavno rehabilitirala ili ima u postupku rehabilitacije najgore zločince Drugog svjetskog rata Dražu Mihailovića i Milana Nedića".
"Srbijanski dužnosnici", kaže ona, "nemaju nikakav kredibilitet govoriti o tim pitanjima bez da se prvo sa time na svom teritoriju obračunaju".
Dakle, bitan je kredibilitet.
A kakav kredibilitet na tom planu ima Hrvatska?
Ustaše u javnosti
U hrvatskim gradovima i dalje postoje ulice ustaškog dužnosnika Mile Budaka, na spomenicima iz Domovinskog rata stoji ustaško znakovlje, u parlamentu sjede ustašofilski zastupnici, hrvatska predsjednica u Jasenovac ide inkognito i potom javno tvrdi da je "Za dom spremni" bio stari hrvatski pozdrav, a premijer posve ozbiljno pregovara s ustašofilima oko premještanja spomenika s ustaškim znakovljem iz Jasenovca.
I da, još uvijek se čeka pravorijek nekakvog famoznog povjerenstva o totalitarnim sustavima o tome kako bi se Hrvatska morala odnositi prema NDH i ustaškom režimu. Odnosno, hoće li napokon komunizam i formalno poslužiti kao alibi za daljnje veličanje ustaštva.
Taj kredibilitet o kojem je prekjučer govorila ministrica može imati diplomatsku težinu u prepucavanju sa susjednom državom koja manipulacijama oko Jasenovca nastoji pokriti vlastito nasljeđe u progonu i eliminiranju Židova, a saveznike Hitlera uporno želi proglasiti antifašistima.
U tom slučaju, kredibilitet može nekoj od država omogućiti višu moralnu poziciju.
Prepucavanje oko Jasenovca
Pri čemu se ne misli na prepucavanje brojem žrtava u Jasenovcu: ni uveličavanjem koje je konstanta srpske politike, kao ni drastičnim umanjivanjem koje dobiva pravo građanstva u hrvatskom društvu kroz razne inicijative i udruge.
Taj famozni kredibilitet u odnosu prema nasljeđu i ulozi u Drugom svjetskom ratu ima mnogo veće značenje na domaćem planu.
Neće nam Srbija pomoći da se osjećamo bolje u vezi veličanja ili barem toleriranja ustaštva ako Kolinda Grabar Kitarović bude i dalje koketirala s ustašama i radikalnom desnicom.
Koga briga za Srbiju, za četnike i nedićevce, ako će iza genocidne NDH i dalje odzvanjati parola o "izrazu vjekovne težnje Hrvata za vlastitom državom".
Tu hrvatska politika dokazuje svoj kredibilitet: ne samo u odnosu prema Srbiji čija je politika po mnogo čemu radikalnija od hrvatske, već u odnosu prema vlastitim građanima, društvu, obrazovnom sustavu, vlastitoj povijesti i položaju u međunarodnoj zajednici.
Žigosana Hrvatska
Hrvatska će i bez pomoći Srbije biti žigosana u svijetu ako će Njemački radio i dalje izvještavati o ulozi Katoličke crkve u rehabilitiranju ustaštva, ako će hrvatska policija jako paziti koga će goniti zbog ustaških povika, a jedan od glavnih vinovnika ustaškog orgijanja i dalje raditi kao pomoćni trener nogometne reprezentacije.
I jasno, ustaško "U" vrebati sa svake fasade. A ustaški pozdrav s nekih spomenika.
Možda Srbija nema kredibilitet za kritiziranje Hrvatske, ali ni hrvatska vlast, politika, Crkva, udruge i sve utjecajniji dijelovi društva ne grade kredibilitet u odnosu prema vlastitim građanima.
Hrvatska vlast, ona koja se nabacuje diplomatskim notama, lako će nakon svega izrečenog pronaći sugovornika na srpskoj strani.
Kolinda s Vučićem
Kolinda Grabar Kitarović ležerno će, nakon Vučićeve usporedbe Hrvatske s Njemačkom u progonu Židova, pozvati srpskog predsjednika u prijateljski posjet Zagrebu i pritom čak izjaviti da to čini u ime "mog hrvatskog naroda".
Svatko će udarati po tuđim i koristiti svaku priliku da opravdaju ili toleriraju vlastite kvislinge iz Drugog svjetskog rata. U najboljem slučaju, osuđivat će zločine, ali ne i sam režim. Nekada čak ni zločince.
Hrvatska, bez obzira na Srbiju, mora graditi svoj kredibilitet u odnosu prema fašizmu, nacizmu i ustaštvu radi vlastite dobrobiti, a ne samo radi izgradnje jače moralne platforme za prepucavanje s Dačićem i Vučićem.
Možda ovakva Srbija sa svojim revizionističkim pristupom nema osnove napadati Hrvatsku, ali ni Hrvatska u mnogo slučajeva nema osnova pogledati samoj sebi u oči.
