Da sam prije desetak godina ostala trudna, vjerojatno bi cijelu trudnoću pomalo pušila i bi bila jedna od onih koje u rodilištu traže kutak za popušiti par dimova, pa ne znam jel bi to onda bila sebičnost ili samo moje tadašnje vjerovanje da je bolje pomalo pušiti nego naglo prestati. Moja prva trudnoća je završila spontanim, cigare nism bila bacila odmah kad sam vidjela plusić, i mislim da te cigarete nisu imale veze sa spontanim, bar me je tako gin uvjeravala, no, slijedeća trudnoća, ćim sam vidjela plusić bacila sam cigare bez razmišljanja puno, šta je istina a šta nije, i tada sam mislila da cu odmah u rodilištu zapaliti ponovno, no nisam ni dan danas; 2 godine i 8 mjeseci nakon poroda. Ne bih baš rekla da su sve samo sebične, možda i jesmo, mislimo na svoje užitke, no ima tu i puno neznanja. Moja kolegica kaže kako je njena mama obje trudnoće pušila k'o turčin,a ona i njena sestra su potpuno zdrave; pa ni ona nije prestajala pušiti u svojim trudnoćama, no ona obožava svoju djecu, i vjerujem da stvarno ne misli da je njeno pušenje bilo štetno. Osobno, danas sam uvjerenja da je pušenje u trudnoći itekako štetno za bebu, i da ima stvari koje jednostavno ne želimo vidjeti, previše alergija je danas, previše bolesti, onih zločudnih, nisam neki znanstvenik, ali ne treba mi puno da razloge bolesti i odraslog čovjeka, mogu potražiti i u ponašanju njegove majke; od alkohola, do pušenja. Iznenađuje me da se neke trudnice pohvale kako im i ginekolog kaže da par cigareta dnevno ne šteti, ili je laž,ili je i sam gin pušać i vjeruje da je tako, ali ako ti tako dr.gin kaže, kako češ se osjećati sebično što i dalje uživaš u par cigara dnevno.Ne znam, ali sigurna sam da ne osuđujem, pogotovo ne nepoznate trudnice, vjerujem da neke jednostavno ne znaju.