Možda nema,a možda i ima veze sa člankom....prije 17-18 godina sam imao djevojku koja je bolovala od karcinoma.Njezini roditelji,rodbina,prijatelji-svi su davali maximalno od sebe da joj pomognu na bilo koji mogući način.Tu su bile mise za nju,molitve,podilaženje za svaku njezinu želju,a ja sam uz nju bio u svakom trenutku.Na otpadanje kose od terapija sam joj govorio da joj je kosa ostarila i da će se nakon nje stvoriti ljepša,kvalitetnija kosa-što se i dogodilo.Djevojka ima gustu,jaku,sitno kovrčavu kosu za kojoj bi joj svatko pozavidio,išao sam s njom na sve terapije.Kada nisam bio u mogućnosti otići s njom i sa njenim roditeljima,spavao sam u fići ispred njezine zgrade čekajući da se vrati da čujem kako je sve prošlo.Vodio samu ju na izlaske iako joj je bilo teško.Trudio sam se da zaboravi na svoj problem i uspio sam u tome.Danas dotična djevojka izgleda ko "avion",završila fakultet,postala je netko i nešto.Uspješna je u životu i meni puca srce od sreće kada se sjetim da su mi svi doktori,medicinske sestre rekli da sam za njezino ozdravljenje najzaslužniji ja.Bpg nas je stavio na Zemlju kao kolektiv i dao nam na volju kako ćemo se nositi sa dobrim a tako i sa lošim situacijama.Nisam više sa tom djevojkom iako nemate pojma koliko prštim od sreće što je uspjela.Živi u puno boljoj situaciji od mene.Ne kajem se,ne tražim da mi se nadomjesti moje dobročinstvo,jer jako puno žrtve sam dao za nju,ali dovoljna mi je nagrada to što znam da je ona uspjela.Jedino to mi je i bilo važno.Zato,ipak ima Boga koji nas je stavio na ovu Zemlju i svakoga testira na neki svoj način.Baš zato smatram da se dobro dobrim vraća a loše sa lošim.Kao što su i mene nakon nje spopale kojekakve bolesti i tegobe,nadam se da će se i meni naći nekakva indirektna pomoć da to sve prebrodim ako doživim.