Žarka Radića je proslavila uloga Jastreba u ‘Kapelskim kresovima’, kad je bio meta svih žena bivše države...
ŽARKO RADIĆ:
Prvu bračnu noć proveo sam u vlaku. I danas imam traume...
U nostalgičnim ispovijestima legende showbusinessa za 24sata opisuju kako su preko noći stekli doživotne obožavatelje te stvarali kultne pjesme, serije i filmove. Otkrivamo kako su živjeli najslavniji glumci, glazbenici, televizijski i radijski voditelji u doba bez realityja, YouTubea, Facebooka i Instagrama. Istinski influenceri bivših vremena govore o zvjezdanim statusima koji su neusporedivi s današnjima, o filmovima i serijama s holivudskim budžetima, o turnejama koje su trajale mjesecima i na kojima su ih pratili milijuni.
Žarko Radić (68) ispričao nam je kako je zbog snimanja otišao sa svoje svadbe, što mu bivša supruga nikad nije oprostila. Žene su mu pisale da ga vole gledati i da im je drag...
POGLEDAJTE VIDEO:
Na dan mojega vjenčanja, a tad sam imao samo 24 godine, Boris Dvornik se posvađao s ekipom ili redateljem Ivanom Hetrichom. I otišao. Nisu imali što snimati, a kako su to bili golemi dnevni troškovi, navalili su na mene da se vratim na snimanje, rekao nam je Žarko Radić, koji je u “Kapelskim kresovima” igrao mladog Jastreba.
Užasan pritisak su, dodaje, taj dan napravili, jer dnevno je na projektu bilo angažirano 200-tinjak ljudi i sve je bilo podređeno snimanju. Zato im ni jedan dan nije smio propasti. Žarka su natjerali da otiđe s vlastite svadbe.
- Otišao sam oko 21, 22 sata, sjeo na vlak i vratio se na snimanje. U međuvremenu sam se razveo, ali bivša supruga mi to nikad nije oprostila. Nisam ni ja sam sebi. Jer mislim da sam bio premlad i preglup pa sam to napravio. Prvu bračnu noć sam proveo sam u vlaku. I danas zbog toga imam traume - priča nam Radić.
Već nakon prvih nekoliko epizoda u njega se zaljubila cijela bivša država. Mladi Žarko je kao tadašnji seks-simbol bio na svim naslovnicama, a supruga Snježana se s time, kaže, jako dobro nosila.
- Nije bila ljubomorna, razumjela je da mi je to profesija. Bilo je i problematičnih situacija, kad smo se šetali ulicom, a obožavateljice su prilazile. Jer uvijek je bilo pristojnih i pažljivih, ali i onih drugih, manje pažljivih - govori Žarko.
Nije mu smetalo kad bi mu ljudi prilazili pristojno, odradio bi taj dio slave najbolje što je mogao. Teže mu je bilo kad je, primjerice, bio u restoranu s društvom, baš htio zalogaj staviti u usta, a nestrpljivi obožavatelj nije mogao pričekati da ručak završi.
- I danas, kad razgovaram na mobitel, a ovaj ne može dočekati da završim pa me prekida. Onda to bude neugodno. Nasreću, pripadam među ljude koji to dobro amortiziraju, ali stvarno bude trenutaka kad i meni to nije najugodnije te kad bih volio da me ne prepoznaju - rekao je.
S vremenskim odmakom s puno simpatija gleda na svoju ulogu. Serija je, svjestan je, bila izuzetno gledana. Igrao je mladog, zaljubljenog, romantičnog mladića koji je izazvao veliku pozornost. I poznati i nepoznati, svi su ga u to vrijeme nazivali, a na ulicama u vrijeme emitiranja 'Kresova', kaže, nikoga. Ni pasa. Dnevno je dobivao 300-tinjak pisama, no uglavnom su mu se javljale djevojčice, od 13, 14 ili 15 godina. Rijetko su mu 'starije' djevojke pisale. Sva su pisma, priča, bila sličnog sadržaja: 'Volim te gledati', 'Drag si mi', 'Što voliš, što radiš' i slično.
- Jedna mi je pisala da sam je jako podsjetio na njezina pokojnog momka koji je poginuo na motoru. To mi je bilo jako dirljivo. I jedan osmogodišnjak koji mi je pisao da je serija prekrasna, ali ne može gledati kad Ini vadim zube. Ja se zamislim, a u zagradi je napisao da on tako naziva poljubac - prisjetio se Žarko.
Kad je odmah nakon snimanja otišao u vojsku, bataljunski pisar za sve je vojnike pisma nosio u ruci, a u drugoj punu torbu pisama za Žarka. Ponekad bi okupio i prijatelje, vojnike, pa su to čitali. Slali su mu po pet tadašnjih dinara u koverti.
- Zabranio sam im da uzimaju adresu, pišu i zafrkavaju se s ljudima, ali pisma smo zajedno čitali. Sva su bila slična. Odgovorio sam tom dječaku. Napisao sam mu da razumijem zašto još ne voli poljupce, ali i da će ih vrlo brzo zavoljeti te neće imati ništa protiv vađenja zuba - govori Žarko.
Zdenko Jelčić, kao komandant Ljubo, nije mu, priča, bio konkurencija kod obožavateljica. Obojicu su djevojke voljele. Zdenko je na prvi pogled bio nepristupačan, mrgodan, ali ženama jako poželjan. Žarko tad sebe nije doživljavao velikim frajerom. Glumu je smatrao poslom kao i svakim drugim. Razlika je, smatra, samo u tome što su u ono vrijeme glumci s ekrana ljudima ulazili u kuću pa su se prema njima ponašali kao prema članu obitelji.
- To i postajete jer vas gledaju cijele obitelji, komentiraju vas. Zdenko mi nikad nije bio konkurencija. On je moj dragi prijatelj, izuzetno pametan, koji je prije svih nas završio fakultet. Izgledao je nepristupačan za razliku od mene. Zdenko je uvijek imao posla s ozbiljnijim, zrelijim, pametnijim ženama. Naši se teritoriji nisu presijecali - govori.
Iako obožavan od Slovenije do Makedonije, tvrdi da je ljubimac nacije tad bio Boris Dvornik. I prije 'Kresova' je, ističe, Boris bio iznimno popularan. Njega su svi mještani Gorskog kotara obožavali.
- Nas mlade još nisu znali, ali kad bi se Boris, Pavle Vuisić, Vanja Drach pojavili... Baš su imali problema s bježanjem mještanima. Od nas mlađih nitko nije iskakao. Fenomen tih 13 epizoda je da ih znaju današnji mladi ljudi. Popričamo na ulici pa spominju Riđana, Dimnjačara, Inu... - govori Radić.
Njegovu ljubav iz serije, prekrasnu Inu, glumila je Nada Gačešić Livaković, inače Žarkova velika prijateljica. Upoznali su se kad je ona imala 14, a Radić 17 godina. Kao srednjošklci su se natjecali u recitiranju na 'Goranovu proljeću'.
- Nada je tad predstavljala Požegu, a ja Split. Kad smo upisali Akademiju, čak smo se i dopisivali. I bili smo oboje jako sretni kad smo dobili te uloge. Nada i ja smo bili baš prijatelji, oduvijek - rekao je Žarko.
Ulogu Jastreba dobio je bez audicije. U to je vrijeme, priča, redatelj uvijek imao nekoliko glumaca u opciji, vlastitu predselekciju, a velike audicije tad nisu postojale. Sjeća se samo audicije za film 'Boško Buha'.
Tad im je bilo važno da spoje nekoliko likova, tek da se vidi kako funkcioniraju. Radić je bio na audiciji s Markom Nikolićem. Za lik Jastreba trebao je odraditi nekoliko probnih snimanja s Nadom Gačešić Livaković i dobili su uloge.
- No kad su se, prije ‘Kresova’, počeli snimati ‘Otpisani’, u novinama sam pročitao da igram jednu od glavnih uloga. To mi je bilo frapantno. Kasnije je ispalo da nisam imao jednu od glavnih uloga, poginuo sam u drugoj epizodi. Dakle, trebao sam, a nisam. I znam tko je stajao iza toga, guranja, kombinacije, sve isto kao i danas. U tom slučaju ja sam izgubio - priča Radić.
S redateljem 'Otpisanih' Acom Đorđevićem radio je u nekoliko kazališnih predstava. Serija je, prisjeća se, u ono vrijeme bila jako moderna, s odličnom glazbom punom tempa, za razliku od prethodnih filmova na temu NOB-a.
- Tihi i Prle bili su pravi ljubimci žena. Pred njima su padale u nesvijest. Na visokim državnm razinama bilo je odlučeno da se ‘Otpisani’ moraju nastaviti, da se treba napraviti i drugi dio, odnosno film. Ali su naglasili i da se nešto u međuvremenu mora raditi i u Hrvatskoj da ne bi ispalo kako se sve snima u Srbiji. Pa su se dogovorili s pokojnim generalom Veljkom Kovačevićem, po čijem su tekstu i napravljeni ‘Kresovi’, da se u Hrvatskoj snima ta serija. Tako su nastali ‘Kapelski kresovi’, između serije i filma ‘Otpisani’ - govori Radić.
Snimanja pamti po ljepoti Gorskog kotara. Prvi put je tad upoznao taj kraj i djelovao mu je poput male Švicarske. Snimali su u Delnicama, Lokvicama, Ravnoj Gori..., a manji dio, scene u kojima Jastreb ide u školu, na Sušaku.
Rado se sjeti kolega koji više nisu s nama. Za Božu Oreškovića kaže da je bio predobar čovjek i užasno mu je žao što je tako skončao život. Često su se kartali, družili... Ističe da je bio prekrasan čovjek. Svi su ga voljeli, svima je prirastao srcu.
- I Boris Dvornik je bio jako velika faca, svi smo ga zvali pape, a tako se i ponašao prema nama. Zaštitnički. Imao je genijalan štos koji sam od njega naučio. Kad bi društvo u neko doba bilo pijano, on nije rekao: ‘Idem ja sad spavati’, jer ga ne bi pustili. I kad bi osjetio da je dosta, ne bi se opraštao, jer bi svi govorili ostani još malo. Rekao je da ide u WC i samo bi nestao. Tako je završavao naša sjedenja nakon snimanja. Nekoliko puta u životu i ja sam to napravio. Sutradan se nitko toga ne sjeća. Nitko ni sutra neće zamjeriti. Ovako prođe noć i sutra svima dobro - prisjetio se Žarko druženja s Dvornikom.
Dok je snimao 'Kresove', živio je u Beogradu, tamo igrao predstave i često na snimanja putovao vlakom. Koji put i s legendarnim Pavlom Vuisićem.
Njih dvojica su imali svoje rituale tijekom putovanja.
- Išli smo spavaćim kolima, popili 2,3, 4 ona mala čokančeta, sjedili s kondukterima... Voljeli su se oni družiti s nama. I uljulja te to, zaspiš kao beba. Jedno jutro probudili smo se u Rijeci umjesto u Delnicama. Tad nije bilo mobitela, nismo se mogli javiti. To jutro smo trebali snimati i, kako nismo došli, nastao je kaos. Svjestan si da si zeznuo masu ljudi. Tražiš telefon, a nemaš ni broj, ne znaš kome se javiti. Ne znam kako su doznali da smo u Rijeci, ali došli su i pokupili nas - otkrio nam je Radić i nastavio:
- Sljedeći put smo opet sjeli s kondukterima, i opet po rakijici, ali kad smo išli na spavanje Pavle je izvadio golemu budilicu s ona dva zvona i rekao: ‘Nećemo kao prošli put’. Probudila su nas ta zvona i sve je drugi put bilo OK.
S Vuisićem je imao lijepa iskustva, u vlaku je mirno spavao, ali se u hotelu u Delnicama borio za jednokrevetnu sobu jer mu je cimer jako hrkao.
'Kad bismo mi mlađi izašli, baš sve bismo popili'
Atmosfera je bila ozbiljna, bili smo kao u nekom državnom uredu. Taj tempo je diktirao Ivan Hetrich. Imali smo podršku vojske i države te je Hetrich projekt shvatio ozbiljno. Po njemu nije bilo šanse da se netko pojavi nepripremljen, mamuran ili pospan, govori Žarko. No takve se situacije nisu mogle izbjeći. Pa i pozivanja ondašnjih službi javnog reda da dovedu u red vesele glumce.
- Mi, mlađi, nismo često pili. Ali kad smo si priuštili, popili bismo sve. S milicijom se sve brzo izgladilo.
Pogledajte i ispovijest Voje Brajovića iz našeg serijala 'Put do legende':
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
