Prvi Saračev trener: Zapisivao je sve moje treninge, a poslušao me nakon prekida s djevojkom

Javila mi je kći Maida, nisam mogao ni oka sklopiti. Potreslo me, baš jako.

I Abas Arslanagić (77) ostao je zatečen vijestima iz Koprivnice u nedjelju navečer. Groznim šokantnim, onima u koje nikada čovjek ne želi povjerovati. Ni tradicionalna njegova tjelovježba i šetnja Novaljom nije baš pomogla jer baš je Abas trenirao Zlatka Saračevića od prvih dana...

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:21

Videovijesti 22.02.2021. | Video: 24sata/pixsell

- Emotivno sam vezan za njega. Bio sam mu prvi trener, od 6. razreda osnovne škole pa do zadnje jugoslavenske olimpijske medalje, bronce u Seulu 1988. godine. Tada sam mu bio i trener u banjolučkom Borcu, pa i kao drugi trener reprezentacije dvije godine ranije kad smo u Zurichu bili prvaci svijeta - krenuo je naš golmanski autoritet nabrajati sve što je prolazio s čovjekom kojeg od nedjelje više nema među nama...

- Odmah sam se čuo i sa svojim prijateljima, drugarima, to je bio šok za sve. Baš dok je bilo SP u Egiptu, nazvao sam ga i već mi se tada požalio kako atmosfera u Podravki nije baš dobra i da će ga vjerojatno mijenjati. Ali to je sindrom naš hrvatski, mijenjaju se treneri kao čarape, ne znam je li gori Hajduk ili PPD Zagreb, kao da se natječu. Uvijek su im treneri krivi, pa ne mogu se djeca kaliti protiv Barcelone, Veszprema i Kiela.

Poznavali ste dobro i Saračeve roditelje?

- Naravno, oca Hamdiju i majku Mandu, doživljavao sam ih kao svoje. Otac je bio reprezentativac Jugoslavije, dobrica, a za mater mogu reći da je bila najbolji čovjek. Genetika je odigrala svoje iako je otac bio drugačiji tip igrača, čisti šuter, dok je Zlatko bio suptilniji. Također, stric Zlatan bio je bacač kugle. 

I odbojka, koju je trenirao u mlađim danima, pomogla je Saraču u rukometnoj priči.

- Jako. Zahvaljujući odbojci, imao je jako dobru skočnost, paralelni i sunožni odraz. Nije skakao ramenom, već je imao taj skok prsima iz odbojke. On je vidio i srednjeg vanjskog i krilo, nije mu se moglo dogoditi da ne vidi krilo kada krene zabadati. Bio je svestran, motorički ispred svih. Također, imao je i sretnu okolnost da je u formativnim godinama imao i Fuada Ramljaka kraj sebe koji je radio za njega. Slično kao i Balić za Metličića

Trenerski se, pak, razvijao počevši od Zameta, Mađarske, Čelika pa je od pomoćnika u hrvatskoj reprezentaciji došao do Zagreba i Podravke. A tek su trebale slijediti još veće stvari...

- Odmah sam primijetio u njemu da ima trenersku žicu, oduševio me s Podravkom prošle sezone kada je izborio polufinale EHF kupa u dvije utakmice protiv Thüringera. Njega je interesiralo baš sve. Sjećam se dok je bio trener u mađarskoj Nyíregyházi, da su gostovali u Zagrebu i on je meni tada izvadio bilježnicu u kojoj je zapisivao sve moje treninge. Htio je biti trener i učio je.

Primjer...

- Kad je bio u Borcu, prekinuo je s djevojkom i onda je počeo opet hodati po kafićima. To se odmah primijetilo na njemu, ali nisam znao o čemu se radu. Kasnije sam saznao i pozvao sam ga na razgovor. Poslušao me. Bio je poslušan, a to je stvar odgoja...