Prva trenerica u muškoj drugoj ligi: Doživljavam podsmjehe, a igračima sam i psihologinja...

Okupila ih je prije početka treninga, uputila im nekoliko riječi i krenulo je zagrijavanje. Proljetno sunce grijalo je teren u Dubravi, a Petra Mandić (39) odmaknula se dati intervju, ali svako malo pogled joj je bježao prema svojim momcima. Zagrijali su se pa krenuli uvježbavati akcije, a Petri, njihovoj novoj trenerici, pobjeglo bi povremeno "Bravo!", pa bi vješto zaštopala loptu koja je doletjela, pa im opet nešto dobacila.

POGLEDAJTE VIDEO: Trening prve trenerice u hrvatskoj drugoj ligi 

Pokretanje videa...

00:57

Petra je prva trenerica u muškoj drugoj ligi | Video: 24sata/pixsell

Domaćini iz NK Dubrave u međuvremenu su novinarske ekipe ponudili pićem i pričama kako ih Grad koči da ne smiju izgraditi tribinu pa moraju igrati na SRC-u Stjepana Spajića, kako je u Dubravi nekad pao i Dinamo, kako je na utakmici protiv Slavena Belupa u drugoj ligi bilo 5000 gledatelja... Uživajući u popularnosti koju im je donijela prva trenerica jdne momčadi u tako visokom rangu natjecanja u povijesti hrvatske lige.

Dubrava je na sedmom mjestu druge lige, a Petra će na klupi kao glavna trenerica debitirati u subotu od 13.30 sati protiv vodećeg Zrinskog u Osijeku.

- Poseban je osjećaj postati glavna trenerica, živim to otkad znam za sebe, da dođem u situaciju u kojoj ću moći iskoristiti sve što sam naučila u svom malom, skromnom životu. I nije bitno jesam li prva, peta ili deseta trenerica neke momčadi, važno je potaknuti žene da pođu u tom smjeru - govori nam i hvali šefove kluba koji su joj dali šansu:

- Velika je odgovornost, iako mi je svaka uloga u nogometu puno značila. Vodila sam ženske ekipe, no nije to isto, ovo je bio hrabar čin predsjednika kluba, ali i moj, da preuzmem momčad.

Sjetila se jedne od prvih maminih reakcija:

- Haha, mediji su objavili da sam rođena 1982. u Rijeci, a nisam nego 1985. u Splitu, pa mi je mama rekla da to ispravim. Mislim da je razlog što je druga žena, političarka, moja imenjakinja i prezimenjakinja.

Nema problema, primljeno na znanje. Nego, zašto naglašavate da je to hrabar potez? Niste li dorasli zadatku vođenja muškaraca, kao doktorica nogometa?

- Hrabro je prvi povući neki potez, a odgovornost je velika jer druga liga je na vratima prve, svi igrači gledaju mogu li u prvu ligu, a trebaš biti oprezan kako čovjek prema tim mladim ljudima - pojašnjava pa naglašava najvažniji trenerski postulat:

- Bez discipline nema rezultata.

Pa podviknete li onda na igrače? Kakav pristup imate, što im govorite?

- Ne planiram unaprijed tekst što ću im reći, ovisno kako me ponese utakmica ili trening. Cilj je ostati profesionalna, a njih motivirati. Pritom mi vrijeđanje ne pada na pamet jer kao što ja ne volim da me netko vrijeđa, tako to ne vole ni drugi. Igračima treba dati šansu i samopouzdanje. Jer i najbolji igrač ako tri utakmice ne igra, neće postati bolji zbog toga nego će izgubiti samopouzdanje. Dajem im vjeru, podršku, želim im potaknuti da pokažu ono što imaju i znaju. Krasni su momci i imali smo odličan odnos i dok sam bila kondicijska i pomoćna trenerica.

Što ste im rekli u prvom govoru?

- Bili su iznenađeni mojim imenovanjem, a ja nisam bila od velikih riječi. Kratko sam im poručila da vjerujem u njih i da ću ih podržavati te da mogu računati na mene i kao prijateljicu, kad imaju privatne probleme. To im treba. Želim da budemo svi kao jedno, klapa.

I, dolaze li vam doista s privatnim problemima?

- Vjerovali ili ne, dođu. Vide u meni i psihologa. A ja znam kome što treba i bez da mi kaže, kad nekome treba pružiti ruku i bez da je traži. Nogometno znanje je jedno, a empatija je drugo i ja je imam.

Je li to prednost trenerice ili to imaju i muškarci treneri?

- Drugi muški treneri nisu vidjeli te neke probleme nekih igrača. Ima i muškaraca s takvom empatijom, ali ja mogu na prste nabrojati koliko sam ih upoznala.

I njezini pokojni otac i djed bili su treneri, ali najzaslužnija za Petrinu nogometnu karijeru bila je majka.

- Nedostaju mi tata i djed jer nemam s kim podijeliti neka trenerska zapažanja i ideje. Nisam nikog drugog našla za to, a i ne tražim, to ne možeš samo tako dobiti. A mama je čvrsta ruka, kritizirala me i tako tjerala da budem još bolja. Davala mi je toplinu, ali sve sam morala odraditi. Pa i dok sam trenirala nogomet, sudila i studirala, pomagala sam raditi u obiteljskom restoranu.

Petra je bila igračica, sutkinja, kondicijska trenerica, pomoćna i sad glavna. Koliko se tijekom godina promijenio odnos prema ženama u nogometu?

- I sad je bilo podsmjeha na moje imenovanje, ali oguglale smo na to. Otkad sam igrala, nisam se osvrtala na to, bitnija mi je bila podrška i da volim to što radim i da me nitko nije zaustavio u tome. Sad mi je fokus na momčadi i stožeru i radu. Sve curice u nogometu čuju svakakve nadimke, ali ako bi mi se njih 30 rugalo, dovoljno mi je bilo dvoje ili jedan s kojim bih mogla igrati. Za rođendane sam tražila samo loptu. Tata mi je u početku branio da igram nogomet jer se plašio da me netko ne ozlijedi pa sam skrivala loptu kod razrednice u kabinetu i onda je tražila kako bih igrala nogomet nakon nastave. A onda smo osvojili jedan turnir, na koji sam otišla skrivećki od oca, nakon kojeg je tata popustio i složio se da nastavim igrati. Danas je ženski nogomet sve popularniji, ali kad bi netko uložio u njega, promjene bi bile puno veće. Ovo veseli, početni koraci su tu, ali i dalje dosta kasnimo. Primjerice, da sad vodim žensku ekipu, ne bismo imale cijeli teren nego bismo se morale stisnuti na polovicu.

Zanimljivo, kad se doselila u Zagreb, baš joj je Dubrava bila prvi kvart.

- Sad više ne živim u Dubravi, ali nikad se nisam plašila ovdje, jako su me toplo primili.

Nego, imate li i dalje Kloppov broj?

- Haha, nemam, promijenio ga je - rekla je pa počela vaditi mobitel.

- Znam da mi mnogi ne vjeruju i zato ću vam pokazati tu poruku. Evo je! Dakle, jedan mi je prijatelj dao njegov broj, poslala sam mu kratki CV i nakon dva-tri tjedna došao mi je mail iz ženskog kluba Liverpool, da im je Klopp proslijedio moj CV i da sam u krugu dvije kandidatkinje za preuzimanje prve ekipe Liverpoola. Uzeli su drugu trenericu, a mene je fasciniralo kako se Klopp potrudio, reagirao je, iako mi nikad nije izravno odgovorio. Mail mi je došao oko 23 sata i kao dijete sam se zatrčala roditeljima u sobu, u krevet podijeliti to s njima. Tresla sam se 20 minuta od uzbuđenja.

Trenirala je i tenis kao djevojčica. Igrate li još?

- Nisam dugo zbog problema s vratom, ali igrat ću. Čekam Niku Kranjčara, obožavala sam ga kao igrača, a čula sam da igra tenis pa ga izazivam! Spremna sam!

Suigračica joj je bila i Marija Matuzić, legendarna Maca Maradona. Jeste li i dalje u kontaktu, savjetuje li vas?

- Imale smo odličan odnos kao suigračice, ona me u 5.30 ujutro zvala da provjeri jesam li se probudila za trening. Bila sam vezna igračica i bilo joj je važno da redovito treniram. Jako smo se uvažavale, i danas si čestitamo rođendane, blagdane... Kad sam iz Dalmacije došla u Dinamo, odlično su me prihvatile.

Pa niste bili jedina Dalmatinka u Dinamu.

- Ne, bila je i moja cimerica Paškvalina Gabrić. A naši su očevi zajedno igrali za reprezentaciju Dalmacije dok su imali 16 ili 17 godina. Tata je igrao za Val i za Jugovonil, što je današnji GOŠK, bio je strašan vezni igrač, imao odličan slobodni udarac, zvao ga je Hajduk, imao je i neke ponude prvoligaša iz inozemstva, ali kako je baki jedan sin poginuo, nisu htjeli da joj drugi ode od kuće pa su mu tajili te ponude - emotivno prepričava vraćajući se na zaraženost nogometom od djetinjstva.

Kapetan njezine momčadi je Dragan Juranović, brat reprezentativca Josipa.

- Već je bila s nama, kao pomoćnica trenera Božića, pa je poznajemo, a sad želimo što bolje pohvatati njezine ideje. Malo nas je začudila odluka kluba da je imenuje, ali pozitivno. To je dobro za nogomet, za Dubravu i za nas. Svaki trener ima svoje ideje i pratimo ih. Podvikne li? Ha, to je sastavni dio treninga, ali slušamo je, kao i ona nas, sad taj pozitivan duh trebamo pokazati na utakmicama. Pristup? I bodri nas, podržava, motivira, i podučava nas taktici, sve pomalo. Svakako nam je pozitivna promjena - rekao je Juranović.

Trening je već bio poodmakao kad je nakon jednog kornera golman pao i jauknuo. Trenerica se nije uspaničila, pitala je što se dogodilo, što ga boli, prišla mu, ohrabrila ga i brzo je ustao.

- Dobro sam, trenerice - rekao je, a Petra ga je potapšala.

Trenerica koja je ušla u povijest hrvatskog nogometa.