Govorit ću o njemu kao o košarkašu i kao jednoj ikoni svoga vremena i jedne kulture. Svatko od nas je u životu griješio. U njegovu privatnost neću zalaziti, to znaju samo njegovi najbliži. Ali njegovi sportski podhvati, ljubav prema obitelji i košarci, sve ono čime je uveseljavao ljude diljem svijeta, njegov talent, njegova radna etika i motivacija da se nadmaši svaka prepreka u životu... Na tome mu čestitam... Upravo to ga je učinilo tako voljenim. Nesebično je dijelio znanje mladim igračima i s takvom ljubavi pričao o toj igri. Obavezno pogledati Dear Basketball. Imao je pravi šampionski duh u sebi i primjer je svakom sportašu što znači biti borac i vođa na terenu. I da, još se sjećam kako sam onog dana okrenuo malo prije 7 ujutro na tv-u njegovu zadnju utakmicu i vidio da je blizu 50 poena, a na kraju i 60... Mamba mentality one last time, može se reći. Drukčije nije mogao. Hvala ti Kobe na svim tim lijepim uspomenama. Vječni mir njegovoj kćeri i njemu i svima onima koji su stradali u toj nesreći.