Pršo: Sram me je zbog HNS-a, djeca nam treniraju na betonu!

Puno je vremena prošlo, prepoznaju li vas djeca kad vas sretnu na ulici?

Ha, prepoznaju, kako tko... Promijenio sam se malo, dobio 10-ak kila, pokoju sijedu...Tako da i sam sebi više nalikujem na nekog brata ili rođaka Dade Prše nego na sebe. Ha, ha, ha...

Gdje ste? Što radite?

Posvetio sam se menadžerskom poslu, sa zetom Đanijem otvorio sam agenciju. Radimo, putujemo, organiziramo... Surađujemo s brojnim igračima Monaca, Nice, Metza, imamo igrača i u Hrvatskoj, BiH. Samo me nemojte pitati za imena jer se držimo po strani, volimo raditi u tišini.

Zaigrate li nekad nogomet?

U teškoj sam mirovini što se tiče sporta. Ponekad u Zadru odigram s prijateljima, ali jako rijetko jer mi odmah ‘bukne’ koljeno. Liječnici su mi rekli da imam koljena 80-godišnjaka i da se moram čuvati. Hodanje nije problem, ali čim potrčim...

Pratite li reprezentaciju?

Kako ne?! Pratim i ponosan sam na momke. Kad vidim vezni red Hrvatske, to je nešto fenomenalno. Pa ni Francuzi nemaju takve igrače. I oni bi morali bili ljubomorni na nas!

Je li vas baraž protiv Grčke podsjetio na stare dane?

Ako mislite na baraž sa Slovencima i moj gol, sigurno. Bila mi je to jedna od najtežih utakmica u karijeri. Stvarno svaka čast momcima kako su to izvukli, u baražu ne prolazi samo kvaliteta nego i psiha, odlučnost, mentalna snaga.

Mnogi kažu da ovoj generaciji možda nedostaje ono što je krasilo vašu - srce, agresija, borbenost... Slažete li se s tim?

Neki momci to imaju, neki nemaju. Ova je generacija zato tehnički puno bolja od moje, imaju više znanja, igraju u boljim klubovima, možda smo mi zato morali manjak kvalitete nadoknađivali borbenošću i željom. U napadu ne vidim razliku, iza mene i Olića došli su Jelavić, Mandžukić, Kalinić, sutra Santini... Sve su to koji idu glavom na kopačku.

Kako vam se sviđa izbornik Zlatko Dalić?

Ha, napravio je malo čudo! Digao je momčad, napravio neke promjene, posložio ih, vratio momčadski duh. Svaka mu čast kako je izvukao momčad iz krize, unatoč brojnim kritikama. I iznad svega, pokazao je da se ne boji promjena.

Što ova reprezentacija može napraviti u Rusiji?

Kad stavite na papir gdje sve igraju i koliko vrijede, za očekivati je da će napraviti dobar rezultat. Mislim da to i mogu, ali ne treba im stvarati pritisak. Treba najprije proći grupu, a četvrtfinale je za mene uspjeh.

Aktualne su promjene u vrhu HNS-a. Vaš komentar?

Promjene su nužne, to je sigurno. Pogledajte samo moj Zadar i županiju, pa koliko ima igrača u reprezentaciji, a kad vidim gdje djeca treniraju, u kojim uvjetima, srce me boli. Djeca treniraju na betonu, na ‘Bagatu’, a u reprezentaciji igraju Modrić, Subašić, Vrsaljko, Santini... Sve su to igrači iz top europskih klubova, igraju završnice Lige prvaka, a dolaze iz uvjeta kojih se svi skupa sramimo. Vidim da Dario želi nešto pokrenuti i promijeniti i, ako mu treba pomoć, ja sam mu na raspolaganju.

Zašto baš Šimić?

Zato što je uspješan u poslu kojim se bavi, zato što je napravio velike stvari kroz Nogometni sindikat, zato što ima dobar plan i program i što je oko sebe okupio ljude poput Stanića, Pletikose, Vlaovića... Sve su to fenomenalni i uspješni momci, za koje se nadam da će ih ljudi i klubovi prepoznati. Oni su samom kandidaturom pokrenuli neke stvari s mrtve točke i sigurno da više ništa neće biti isto. Najpozitivnije je da se netko napokon odlučio malo prodrmati stvari. Iako Dario ima sve u životu, nije mu problem zasukati rukave i pomoći, i to mi je super s njegove strane. A koliko pomoći treba, jasno je svima. Osim nekoliko prvoligaških klubova, svima ostalima itekako treba pomoć.

Imaju li igrači moć dignuti glas protiv ovakvog stanja? Šute, a na kraju oni ispaštaju zbog loše atmosfere?

Uvijek se može dići glas, bojkotirati... Ali pitanje je koliko bi to bilo učinkovito. Sjetite se reprezentacije Francuske i njihova bojkota, pa im se cijela država smijala. Po meni su igrači tu da igraju, a netko drugi bi o ostalome morao voditi računa. Ne volim politiku, ali ona bi morala osigurati ravnopravne uvjete svima, da sve bude pošteno. Mi radimo čudesa s reprezentacijom, a većina klubova nema uopće uvjete za igranje nogometa. Malo moćniji ljudi od igrača moraju osigurati poštene odnose i uvjete.

'Dvi su Amerike, jedan je Dado Pršo'

Poražavajuće je da reprezentacija nema ni približno takvu podršku s tribina kakvu je imala u vaše vrijeme?

Mi smo igrali svugdje, po cijeloj Hrvatskoj, i svugdje smo bili dobrodošli i imali sjajnu podršku. Bili smo s navijačima jedno tijelo, ali nažalost, stvari su se promijenile. Treba vratiti taj duh zajedništva, reprezentacija opet mora igrati i u Splitu, i u Osijeku, Rijeci, Varaždinu... Moramo se opet ujediniti, a koliko vidim, Dario upravo na tome najviše inzistira i radi. Skupio je ljude oko sebe i pokušava neke stvari pomaknuti s mrtve točke.

Pratite li svoj Monaco? Lani su bili prvi, ove godine je PSG nedodirljiv?

Lani su bili baš super, ovo sad je razlika kao dan i noć. Nemoguće je koliko se promijenilo igrača, ali i igra. Došli su novi, ali nisu dobro zamijenili ove koji su otišli. I neki koji su ostali, a imali su ponude, upali su u krizu, nemaju više taj momčadski duh kao lani. PSG je čudo, oni su svijet za sebe i vidim ih u završnici Lige prvaka. Oni, City, Barcelona i Real, bilo bi čudo da netko od njih ne osvoji Ligu prvaka.

Kako kotira naš Subašić?

Ma on je standardno dobar, ali ispašta zbog loše momčadi. Nikako da stabiliziraju obranu, ili ne igraju bekovi, ili stoperi, jako teško je posložiti momčad. Lani si mogao računati na Lemara, Mendya, Bernarda Silvu, Bakayoka, Fabinha...

Navijači Rangersa vas i dalje obožavaju, čestitaju vam rođendane, prisjećaju se važnih golova... Odete li kad u Glasgow? Je li vam žao što zbog ozljede niste odigrali oproštajnu utakmicu?

Nisam ja za oproštaje. Bilo je dovoljno sentimentalno i kad sam izašao na teren pozdraviti ih. Pozivaju me stalno, namjeravam uskoro otići i obići ih.

U svojim najboljim danima zabili ste četiri gola u Ligi prvaka i bili na pragu odlaska u Milan. Je li vam žao što niste zaigrali u Italiji?

Ne, niti malo. Milan je Milan, ja sam od malih nogu navijač Milana, ali neke stvari se nisu odvile kako treba. Čim je došao predsjednik Rangersa, odmah sam odlučio. Sve je bilo gotovo u jedno popodne, poslali su zrakoplov po mene... Za razliku od Milana, koji su nešto ‘kenjkali’ i premišljali se. Otišao sam u Glasgow i nisam požalio!

Je li vam žao što vas Hajduk nije prepoznao, kao ni Modrića?

Ma gledajte, puno se pričalo o tome tko je prepoznao koga, a tko ne... Nije to baš tako jednostavno, znam to i iz vlastitog iskustva jer i ja sad gledam mlade igrače i procjenjujem mogu li biti pravi igrači. Evo, naprimjer, Griezmanna je otac s 15 godina odveo u španjolsku drugu ligu jer ga nije željela nijedna francuska momčad. Ali niti jedna! Bio je malen i nerazvijen i svi su ga odbijali. Pričao je nedavno da je više tad suza prolio nego ikad u životu. Eto, i Luka je isto tako morao proći kalvariju da bi uspio. Jedan je danas najbolji igrač francuske reprezentacije, drugi hrvatske. Svjetske klase! Pa vi vidite. Svi griješe, nije lako kod djece pogoditi. Jedan je Mbappe, za kojeg svi vidimo da je ekstra...

Obiđete li mehaničarsku radionicu u kojoj ste radili prije nego što ste postali vrhunski nogometaš?

Radionica i dalje postoji, samo tamo nema više Dade. Ha, ha, ha... Sad je vodi sin nekadašnjeg vlasnika, kao i klub. Baš ovaj vikend igraju protiv Nice, četvrta su liga, pa ću ih ići obići i pogledati utakmicu. Imaju dva-tri interesantna igrača. Tko zna, možda se opet ponovi moj slučaj... Nikad ne znaš.

Jeste u kontaktima s nekim od bivših suigrača?

Uglavnom da, čujemo se povremeno. Evo zadnje sam se čuo sa Srnom, zaželio mu da izađe neokaljan iz afere doping jer sam siguran da je čist. Volio bih da to i potvrdi, od srca mu želim da se što prije vrati na teren. Siguran sam da je nevin.

Postoji li još u vašem kvartu u Zadru, na Meladi, onaj grafit ‘Dvi su Amerike, jedan je Dado Pršo’?

Ha, ha, ha... Ajme, stvarno vam ne znam reći. A zanimljiv je bio, naši ljudi su vam takvi, puni duha, vica. Takve stvari se nikad ne zaboravljaju...