HAJDUK-RIJEKA 3-2 Derbi pun golova i nedoročenosti u igri obje momčadi. Rijeka je imala velikih problema u obrani, jedan gol si je sama zabila, a za jedan 'asistirala'
Protiv ove Rijeke Tramezzani bi najradije igrao svaki drugi dan
Da može birati, Paolo Tramezzani bi svaki dan igrao protiv Rijeke. Treća je ovo uzastopna pobjeda Hajduka nad Riječanima i to - pobjeda koja dodatno zakuhava ionako vrhunski zanimljivu borbu za treće mjesto!
Rijeka je izgubila tek drugu od zadnjih 17 utakmica na Poljudu (poraženi su Bišćan 2019. i sada Tomić). Nakon tri uzastopne pobjede u Splitu došao je poraz. Treći od Tramezzanija, trenera koji u Hajduku opasno 'visi'.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Rijeka je u prvom poluvremenu djelovala usporeno, ošamućeno. Uglavnom se kasnilo u duelu, a svaki ubačaj tj. svaka visoka lopta u riječki kazneni prostor bila je lagana panika.
Robert Murić je asistirao i za prvi Hajdukov i za izjednačujući Rijekin gol. Iz njegovog bespotrebnog driblinga rodila se splitska kontra za 1-0, a onda je majstor namjestio i Josipu Drmiću za 1-1.
Drugi gol Hajduka Rijeka nije namjestila nego si ga: sama zabila. Naravno, nakon visoke lopte u njen šesnaesterac i nesretne egzekucije u vlastitu mrežu Danijela Štefulja (neprepoznatljivo lošeg ovog proljeća; na poluvremenu je zamijenjen daleko boljim Vukčevićem).
Goran Tomić složio je nimalo senzacionalan, ali logičan plan za bitku s Hajdukom u sudaru dva 4-2-3-1 sustava. Na riječku žalost, svaka ideja pada u vodu kad ispadne da je protivnik uočljivo energičniji na terenu, okomitiji u igri prema naprijed, sa bržim protokom lopte i barem prosječno čvrstim blokom u defenzivi.
Najbolji igrač kojeg Tramezzani ima u kadru, Marko Livaja, nije morao odigrati ništa posebno. Za srušiti Rijeku bili su dovoljni nadareni splitski tinejdžeri Biuk i Ljubičić i... Autodestruktivna Rijeka!
Da su Riječani na Poljudu odigrali barem normalnu utakmicu na razini svojih mogućnosti lako je moguće da bi se doma vratili sa barem bodom, a sigurno im se protivnik ne bi ušetao u mrežu nakon minutu i pol drugog poluvremena, kao da nikakvog zida pred Nevistićem uopće ni nema.
Kako je Hajduk - ponekad solidan, ali ništa više od toga, Rijeka je čak i stvorila nekoliko 100%-nih šansi. Drugim riječima, problem i nije toliko u ofenzivnom dijelu priče koliko u bespogovornom uvjetu svake dugoročni uspješne nogometne momčadi: ravnoteži u igri!
Ako nema balansa onda na duge staze nema ni uspjeha. Bunkerom se može preživjeti pokoja utakmica protiv daleko kvalitetnijeg protivnika; logikom 'svi u napad' može se razbiti pokoji bunker daleko manje kvalitetnog protivnika, ali ako nemaš uravnoteženu igru onda je svaka nova utakmica - nova avantura.
I sam je Tomić nakon nekih pobjeda jasno i glasno konstatirao 'Dobili smo, al' nije to - TO'! Rijeka je na Poljudu proigrala kad se prosječni Hajduk nakon 3-1 svjesno ili nesvjesno povukao u čuvanje prednosti. Ali nije otišla dalje od Frankovog gola za 2-3.
I za to si je sama kriva. Imala je šanse za barem remi, a s obzirom na to kako je igrala u obrani nema ni smisla isticati dvije upitne Matocove odluke u Hajdukovom šesnaestercu na koje su Riječani skočili tražeći penal. Trebali su bolje skakati pred Nevistićem!
Vidjeli smo pet golova i po tome je utakmica bila silno zanimljiva, ali dojam je kako su i jedni i drugi igrali 'Chi fa meno' ('ko će manje' verziju trešete). Rijeka je, na svoju žalost, u tome bila uspješnija. A za osam dana joj na Rujevicu stiže - europski jaki Dinamo!