Slučaj Goljaka je najdrastičniji, jer se tam radi o iživljavanju i istresanju kompleksa i frustracija zaposlenika te ustanove (čast eventualnim izuzecima ak ih ima) na potpuno nemočnoj i nezaštičenoj dijeci, koju su neke, da nesreća i sramota za tkzv ljude iz Goljaka bude veća, roditelji i familije napustile. Ali nije to jedini slučaj iživljavanja djelatnika hrvatskih javno-zdravstvenih ustanova na pacijentima. Rade to oni i sa odraslima. Glavna i neosporna činjenica u vezi hrvatskog JAVNOG zdravstva je da je isto prepuno djelatnika koje privatni poslodavac NE BI podnosio ni 5 minuta. Pitanje je; kad će se u Hrvatskoj naći neki ministar zdravstva,, ili neki visoko rangirani dužnosnik u ministarstvu zdravstva, ili političar ili SUDAC,,,,,, koji će LIJEČNICIMA i ostalim zaposlenicima u hrvatskom javnom zdravstvu (čast RIJETKIM iznimkama) objasniti da prema pacijentima ne smiju biti bezobrazni, napuhani i drski? I da ljudi imaju pravo postaviti pitanja o svom liječenju a da ih se s druge strane ne dočeka posprdnim dizanjem trepavica? I još jedno pitanje. Zbog čega u zdravstvo ne uvede obaveza kulturnog i pristojnog vladanja prema pacijentima koji im svaki mjesec dostavljaju danak u gotovom novcu, a koje zauzvrat u djelatnici u hrvatskom javnom zdravstvu, svakom pogledu tretiraju kao stoku? I opet, čast RIJETKIM iznimkama?