Proslavile 70. godina mature: 'Vidimo se mi i iduće godine...'

Sjećate se kad smo otišle iz škole slaviti sv. Josipa pa smo sve dobile nedovoljan iz vladanja? Joj, ili onog zgodnog, mladog profesora gimnastike i kako smo ga gledale "zaljepljene" za prozor kad bi on vani vježbao?

Prisjećale su se jučer Ljerka Skopac, Silva Mar, Marija Kokalj, Ljerka Pejaković i Anđela Babić svojih školskih dana. Njih pet dama, od 32 koliko ih je pohađalo IX. mješovitu gimnaziju, okupile su se na ručku u zagrebačkom restoranu i proslavile 70. godišnjicu mature. Odlično raspoložene, mladog duha, smijale su se kao djevojčice. Nitko ne bi rekao da će iduće godine proslaviti i deveto desetljeće svog života.

- Mi smo mlađahne, samo nas noge slabije služe - kroz smijeh govore.

Nakon škole su otišle svaka svojim putem. Neke i u druge gradove. No i nakon 70 godina se čuju i svake godine sastaju i druže. 

- Mi smo bili posljednja generacija u kojima su učenici i učenice bili odvojeni i pohađali svatko svoj razred. Htjeli su i nas izmiješati, ali smo se mi izborile da se to ne dogodi, nismo htjele u razred s dečkima. Osim toga, generacija smo s jako puno onih koji su završili fakultete - ponosno ističu prisjećajući se uvjeta u kojima su tada živjele.

- Ako gledamo tehnički, danas su bolja vremena. Tada nije bilo vode ni struje. Zadaću smo pisale uz svjetlost petrolejke. Kilometrima smo pješačile u školu. No, bile smo sretne i zadovoljne. Danas svega toga ima, ali ljudi su puno zahtjevniji - kažu. 

Proživjele su, kažu nam, iznimno bogat život. Ljerka P. proputovala je i cijelu Europu i pola svjetskih zemalja. Uživale su na svojim radnim mjestima, bile su liječnice, sportašice, profesorice, činovnice... a sada zasluženo uživaju u sitnicama za koje prije nisu imale vremena, kao i u druženju s unucima i praunucima. 

- Rješavamo križaljke, gledamo televiziju, pjevamo, uzgajamo cvijeće, obavljamo kućanske poslove, čitamo puno knjiga. Za to prije nismo imale dovoljno vremena, pa se sada tome veselimo. Idemo i u šetnje kad to možemo. Planinarimo, odlazimo u kazalište i na koncerte... Jako je lijepo živjeti još uvijek pa makar si i star - kažu.

Imaju i poruku za mlade za koje ističu kako bi više trebali poštovati starije.

- Budite svoji, poštujte ono što je bilo prije vas i gradite ono što dolazi u budućnosti da se mi koji odlazimo ne moramo stidjeti - poručile su uz uvjerenje da se vide i iduće godine.