Cijeli život živim van Hrvatske i nikad nisam predao naše državljanstvo ili se ikako odrekao lijepe naše, bilo po mentalitetu ili kojoj drugoj karakteristici. I svaki put kad na Tv u gledam našu reprezentaciju me kratko uvati moment di si mislim kako sam ponosan na lijepu našu i ogroman potencijal koji imamo u raznim sportskim disciplinama, pa i u nogometu. Nama nikad ne bi trebalo bit pitanje protiv koga igramo, jer sa takvim talentom koji našu sportaši imaju nema nama granica. Ali u čemu smo stvarno prvaci već godinama je kako neiskorištavamo taj potencijal. Iz raznoraznih političkih, saveznih, etc. razloga totalno smo defokusirani umjesto da naših reprezentativcama pružimo platformu da jednostavno igraju. Sve to pratim izvan Hrvatske i nemam pojma od tim našim političkim sportskim odnosima, ali šta jako dobro vidim je kako druge države oko nas svaki godinu napreduju i napreduju a mi rođeni za bit među najboljima degresiramo. Igrači nam imaju ključne pozicije u najboljim klubovima na svijetu a kad je vrijeme za igrat za Hrvatsku puno tih igraca ne uspije na taj nivo. Bio igrač Reala, Barce ili u neku drugu ligu, ako ti ne stane srce od ponosa kad obučes Hrvatski dres onda ga vrati i daj priliku nekome drugome, ko je razumio šta to znači reprezentirat Republiku Hrvatsku.