Sjecam se kad su se moji roditelji rastajali i mi smo morali kod djelatnice socijalne skrbi u Slav. Brodu i ta zena se smijala jer smo sestra i ja kraj 3 pehara vidili skulpturu majmuna. To je nama, kao djeci, bilo smijesno. I moj tata se nasmijao, a mama nije bas obracala paznju. Rekla je mojoj sestri i meni: Zacepite! Rekla je to onako s, moglo bi se rec mrznjom. Te djelatnice u Slav. Brodu samo kafenisu i tracaju, a mislim da samo jedna ima kakav takav fakultet, a ostale su izbjeglice iz BiH koje su dobile posao preko bosanaca koji drze taj 'rvatski grad pod svojom komandom, pocevsi od Duspare, Opacaka i ostale mafije i bagre koja ne zna ni nos sama obrisat. Na zalost, zbog njih moj grad pati, zbog njih u mome gradu nema posla, zbog njih je Djuro Djakovic (nekada jedna od najjacih svjetskih industrijskih tvrtki) propada svakim danom sve vise i vise. Ovim putem cu im se i zahvalit sto su me svojim ponasanjem "otjerali" u Svicarsku gdje radim, uzivam, imam svoj dinar sto bi moja baba rekla i niko me ne dira i ne gleda moja posla.