Uljanik je bio firma u kojoj se svatko mogao zaposliti. Oni sa slabijim ocijenama iz srednje škole...bili su sigurni da ce neko radno mjesto u Uljaniku za sebe pronaci. Svi zaposlenici Uljanika su uredno koristili materijal i alate koje su na raspolaganju imali. Željezo su kamionima za odvoz otpada nosili vani, elektrode, matice, vide, a da ne govorim o boji. I danas se govori, a kada te netko pita koja je dobra boja za opiturati barku....svi ce odgovoriti da je najbolja ona iz Uljanika. Kada je došla sezona berbe grožđa....trecina radnika nije bila na poslu...jer je berba. Tada se govorilo: "Ko Bog da zdravlje, gremo na bolovanje." I ta trecina je bila na bolovanju.....berbi grožđa. 90% Uljanikovaca su (ne)radnici koji ne znaju što znaci rad. I moj je otac cijeli radni vijek proveo u Uljaniku...i za njega to vrijedi. S jedne strane me boli o što Uljanika nece biti, a s druge strane mi nije žao Uljanikovaca.