1. dio - U jezerima nema virova, nema velikog protoka vode, niti strujanja. Ali, problem je temperatura vode. Na površini je topla, a već nakon pol metra, a zna biti i manje je hladna. I to puno hladnija. U jezerima su moguči i izvori koji određenu površinu vode od površine do dna čine drastično hladnijom od ostale površine vode. Kad neiskusan plivač (o lošim plivačima i neplivačima bolje i ne misliti) uđe u taj hladan sloj, organizam sam počinje da povlači krv u nutarnje organe, jetru, bubrege, i sve što je bitno za održavanje života. Ljudi se uspaniče, i dovoljno je da progutaju malo vode da se zatvori mišić „glotus“, i da zaustavi svaku mogućnost daljnjeg disanja. Osim toga, tu su i vodene biljke. U našim jezerima, pogotovo u barama i polubarama rastu dve vrste biljki, koje isto mogu povećati opasnost od utapanja, jer dodir sa njima, usljed panike i straha, može biti koban. Resina i drezga su krte biljke koje rastu u jezerima, i iz kojih se čovjek može lako iščupati. Ali ako uzmemo u obzir faktor straha i panike koje mogu izazvat, normalno da krajnji ishod kod dodira sa njima može biti fatalan za slabe plivače, prosječne plivače a pogotovo neplivače. Ima i još jedan problem. I na plitkim djelovim mnogih jezera (bara pogotovo) se znaju nači debele naslage mulja. Neiskusan i prosječni plivač a pogotovo neplivač, uspaniči se - tone dublje u podvodni mulj i eto zla.............2, dio dolje....