Upoznajte međimurskog stolara kojeg angažiraju arhitekti svjetskoga glasa

Zidari, tesari, armirači, pekari, mesari, kuhari, slastičari, limari, bravari, autolimari, krovopokrivači, vodoinstalateri, elektroinstalateri, automehaničari, soboslikari, stolari, monteri građevinskih elemenata, klesari... lista je to zanimanja kojih kronično nedostaje na hrvatskom tržištu. Posljednjih godina ta lista samo raste, a prema najnovijim podacima, dosegnula je broj od 43 zanimanja.

Poslodavci su sve više primorani tražiti strane radnike, a neki se obrtnički smjerovi u srednjim školama zatvaraju. To nam zapravo svjedoči o problemu neusklađenosti sustava obrazovanja s potrebama tržišta rada. Posljednji takav primjer odluka je ministarstva o ukidanju zanimanja stolar iz programa upisa u školskoj godini 2022/2023. u Drvodjeljskoj i strojarskoj školi u Rijeci, što je zabrinulo mnoge obrtnike. Brojni komentari škole, obrtnika i Hrvatske obrtničke komore, koji su pristigli na e-savjetovanje o toj odluci, natjerali su ipak Ministarstvo znanosti i obrazovanja da promijeni mišljenje i poništi odluku o ukidanju programa.

Tradicija obrtništva

Mogućnost ukidanja zanimanja stolar zabrinula je i gospodina Fridricha Zimpricha, vlasnika stoljetnog međimurskog obiteljskog stolarskog obrta, koji se iskreno nada kako neće doći do toga da njegova stolarska radionica bude jedna od posljednjih. Iz tog razloga Fridrich također podučava nove generacije koje bi trebale ovaj zanat održati na životu. Od klinca koji je stalno htio nešto raditi u tatinoj radionici do vrsnog stručnjaka za drvo, vlasnika obiteljskog obrta i mentora - gospodin Zimprich stvarno je prošao sve stepenice.

- Od malih nogu stalno sam se motao po radionici, pa su mi postupno davali i radne zadatke. Svi moji vršnjaci školske su praznike provodili na Dravi, a ja sam vječito bio u radionici. Tako je sve krenulo - ispričao nam je Fridrich.

Više ovakvog sadržaja pročitajte u specijalu Kvaka24.

Majstorski ispit nakon 35 godina rada

Zimprich je nedavno položio i majstorski ispit. Ljudima poput Fridricha, koji godinama rade u struci, priznaje se majstorski status, ali ako nisu položili ispit - nemaju majstorsku diplomu. 

Majstorski se ispit polaže pred komisijom Hrvatske obrtničke komore u područnim obrtničkim komorama, čiji su članovi ugledni majstori obrtnici i ostali stručnjaci. Tako je ove godine gospodin Fridrich morao na jedan dan svoju ulogu predsjednika ispitne komisije za provođenje majstorskih ispita za zanimanje stolar zamijeniti ulogom učenika. 

- Ja sam status majstora stekao automatizmom. U uredu na zidu stoji mi očeva diploma iz 1953., koju svaki dan gledam, u komisiji sam za majstorske ispite, a sam nemam tu diplomu, pa se malo čudno osjećam. Nadalje, za produljenje licencije radionice za naukovanje potrebna je potvrda o položenoj radnoj pedagogiji, pa sam odlučio položiti uz to i gospodarstvo s pravnim propisima i struku. I moji su zaposlenici to učinili. Sad u radionici imamo tri majstora – mentora i tri naučnika, koji su za sada vrlo dobri, pa ću ih nakon završene škole, ako izraze želju, i zaposliti - ponosno kaže naš sugovornik.

Obiteljsko nasljedstvo 

Položivši majstorski ispit, sad mu je ostao još samo jedan zadatak na profesionalnom putu, a to je pronaći nasljednika ili nasljednicu kojima će ostaviti svoj zanat i poslovanje. 

- Budući da imam tri kćeri, koje su u drugim branšama, trenutačno ne vidim nikoga tko bi mogao nastaviti obrt. Eventualno najmlađa kći, Eva, koja je na petoj godini građevine, ali to mora biti njezina odluka - kaže Zimprich i usput se prisjeća kako je to bilo kad je on naslijedio obiteljski obrt. 

Njegov djed, po kojem je i dobio ime, 1921. godine u Međimurju je otvorio Stolariju Zimprich. S djeda na oca i s oca na sina, stolarski zanat u ovoj se regiji održao tijekom tri generacije obitelji Zimprich i danas se mogu pohvaliti bogatom ponudom stolarskih usluga. Od izrade namještaja, kuhinja po mjeri, dnevnih, spavaćih i dječjih soba, do stolarskih radova te izrade drvenih vrata, prozora i stepenica. 

- Prema očevim pričama, djed je iz Njemačke došao u Prelog 1919. godine s jednom putnom torbom. Dvije godine radio je kod lokalnog stolara dok nije odlučio otvoriti vlastiti obrt. I evo, ove godine smo ušli u 102. godinu rada. Mislim da nas je svih ovih godina u poslu održala isključivo kvaliteta - kaže gospodin Fridrich.

Stoljetna tradicija rada

Osim kvalitetnih stolarskih radova, o njihovoj izvrsnosti govore nagrade koje su 2017. godine osvojili i otac i sin. Rudolfu Zimprichu bila je dodijeljena nagrada za životno djelo, a Fridrichu nagrada za obrtnika godine. Pitali smo za kraj našeg sugovornika je li se što promijenilo u obiteljskom poslu ili se sve radi kao i prije stotinu godina.

- Stvarno sam dugo u ovom poslu i mogu posvjedočiti iz prve ruke da se mnogo toga promijenilo. Primjerice, prije je bilo puno više ručnog rada, ali kako u svemu, tako i u našoj branši, nova tehnologija i materijali to su poprilično smanjili. Ipak, drago mi je da se zadržao dodir s drvom jer mislim da su u ovom poslu čak važnije osobine od vještina. Iza mene je mnogo odrađenih velikih projekata, poput kompletne adaptacije ljetnikovca Ernesta Weissmana, čovjeka koji je projektirao zgradu UN-a i arhitektonskoga genija i opremanja poznatog moskovskog restorana Dorian Gray na Crvenom trgu, a najsretniji sam kad vidim zadovoljstvo na licu svojih mušterija nakon što je posao završen. Mladima koji dvoje bi li upisali strukovnu školu poručujem da je to jedinstven osjećaj i nagrada za sav trud - svjedoči naš sugovornik.