Snažni i relevantni filmovi i paneli obilježit će 17.Festival tolerancije

Na sedamnaestom Festivalu tolerancije, koji će se održati od 23. do 27. siječnja u Muzeju suvremene umjetnosti, te od 24. do 28. siječnja u Dokukinu KIC, i ove nas godine očekuje selekcija iznimnih i višestruko nagrađivanih filmskih ostvarenja, a koja publika najvećim dijelom neće imati prilike vidjeti u redovnoj kinodistribuciji. Uz filmove Festival tolerancije donosi publici već godinama poznate Tolerance Talk rasprave o relevantnim društvenim temama. 

Potreba o progovaranju o društvenim nepravdama, inzistiranje na dijalogu i podrška marginaliziranim skupinama jedan je od glavnih ciljeva udruge Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb i projekta Festivala tolerancije – JFF Zagreb, pa je tako i program temeljen na idejama i vrijednostima tolerancije, empatije, socijalne osjetljivosti i suživota.  

Filmski programi ove su godine podijeljeni u četiri kategorije: Ugriz Stvarnosti, Spektar, Mali koraci i Samo kratko, a selekciju su napravili Snježana Tribuson i Boško Picula, uz programsku savjetnicu Dinu Pokrajac. „S osvrtom na 2023. godinu, na početku nove godine, tolerancija kao čovjekov svjetonazor i međuljudski način života sve više djeluje i kao ideal i kao potreba. Ideal kojemu treba težiti unatoč svim njezinim negacijama, a potreba kao aktivnost da se tom idealu – u ime života i ljudskosti – teži u svakoj prigodi. Za ovogodišnji Festival tolerancije – JFF – razmatrani, odgledani i selektirani filmovi više su od dokumenata jednoga konkretnog vremena. Svi su ovi radovi tematski snažan, umjetnički relevantan i načelima sugestivan pogled u ljudsku egzistenciju. Onu kakva bi mogla i trebala biti uz poštivanje unutarnje i međusobne tolerancije, i one kada tolerancija izostane na različite načine. Dio filmova tematizira izbjeglištvo, dio i dalje rodnu neravnopravnost, u središtu je dijela filmova negiranje najtežih zločina i holokausta, jedan dio govori o dehumanizaciji suvremenog načina života, a dio pruža nadu da je već od djetinjstva najbolje u životu – moguće. Neka se ta nada prenese i na publiku uz Festival i filmove koji su ono ponajbolje u umjetnosti i društvu‟, izjavio je selektor festivala Boško Picula.  

Kao i mnoge druge vještine i sposobnosti, i tolerancija se uči. Vjerojatnije je da će se dijete koje je vidjelo i doživjelo tolerantno ponašanje i samo tako ponašati u budućnosti. U sklopu programa posvećenog edukativnim i poučnim filmovima za djecu i mlade koji potiču razvoj kritičkog mišljenja i medijske pismenosti prikazivat će se Piletina za Lindu, koji je osvojio nagradu ocjenjivačkog suda za najbolji dugometražni animirani film na ovogodišnjem Festivalu u Annecyju 2023. „Šarmantan i duhovit animirani film o djevojčici Lindi i njenoj samohranoj majci koja se, nakon što nepravedno kazni kćer, želi iskupiti i ispuniti joj najveću želju. Linda želi ručati piletinu kakvu joj je pokojni otac u djetinjstvu pravio, a njena majka, u želji da ispuni kćerinu želju, prolazi kroz mnogo duhovitih i zamršenih situacija. Film je brzog tempa i optimističan. Premda likovno vrlo bogat, jednostavan je, te vrlo prikladan za djecu i za odrasle‟, istaknula je Snježana Tribuson.

Najmlađi će moći uživati i u projekciji filma Nina i ježeva tajna, o djevojčici Nini koja, u želji da pomogne nepravedno optuženom ocu, s prijateljem kreće u spasilačku potragu koja će dovesti do otkrića skrivenog blaga u tvornici, a film Imamo san prikazuje kako život s invaliditetom nikako ne znači odustajanje od najvećih snova. 

Film Sirena prati hrabrog četrnaestogodišnjeg dječaka Omida koji s djedom čeka da mu se brat vrati s bojišnice tijekom iračke opsade Abadana, glavnoga grada iranske naftne industrije 1980. godine. Nakon projekcije u suradnji s UNHCR-om Hrvatska, u sklopu programa „Artematizacija – umjetnost razumijevanja‟, održat će se Tolerance Talk rasprava pod nazivom „Nada daleko od kuće: djeca izbjeglice‟ u Muzeju suvremene umjetnosti. Broj prisilno raseljenih osoba u svijetu premašio je 110 milijuna. Više od polovine svjetskih izbjeglica su djeca. Mnogi će cijelo djetinjstvo provesti daleko od kuće, ponekad odvojeni od obitelji. Neki među njima preživjeli su nasilje, zlostavljanje, zanemarivanje, iskorištavanje, bili žrtve trgovine ljudima ili vojnog regrutiranja, bilo da je to bio razlog zbog kojega su bili prisiljeni pobjeći ili su tome bili izloženi na putu do sigurnosti. Što za njih znači biti izbjeglica? Kakvo je njihovo iskustvo u Hrvatskoj? Zašto nam je izazovno prihvatiti druge i drugačije? I najvažnije – što možemo učiniti kako bismo pružili dobrodošlicu i olakšali uključivanje u lokalnu zajednicu izbjeglicama koje u Hrvatskoj ponovno izgrađuju svoje živote? Ovo su pitanja o kojima će tijekom Tolerance Talka svoja razmišljanja podijeliti djeca, jedno s iskustvom izbjeglištva, drugo s iskustvom podrške izbjeglicama, te predstavnica škole u zagrebačkim Dugavama koja ima najbogatije iskustvo uključivanja djece izbjeglica u obrazovanje i lokalnu zajednicu. Razgovor će moderirati istaknuta novinarka i urednica HRT-a Daniela Draštata Flock, s bogatim iskustvom izvještavanja o temama prisilnog raseljavanja, a na početku će se publici obratiti i predstavnik UNHCR-a Hrvatska, Agencije UN-a za izbjeglice.

Izbjeglištvo je i tema filma Majka i sin, koji bilježi dva desetljeća od dolaska majke sa svojim dvama sinovima iz Obale Bjelokosti u Pariz kasnih 1980-ih do danas. Riječ je o dirljivoj kronici izgradnje i raspada jedne obitelji. 

Iako se ovisnost o videoigrama službeno ne ubraja u klasifikacije psihijatrijskih poremećaja, činjenica je da je ova vrsta ovisnosti već poprimila široke razmjere. Upravo je zato cijela jedna tematska cjelina posvećena ovom sve prisutnijem problemu. Finski film Igrač obrađuje temu ovisnosti o videoigrama prikazujući mladog Bona koji se od malih nogu pokušava snaći u surovom svijetu esporta, što rezultira psihološkim poteškoćama, pa se Bono za pomoć obraća najboljoj svjetskoj esport psihologinji Miji. Nakon projekcije u DokuKinu KIC očekuje nas Tolerance Talk „Eat. Sleep. Game. Repeat. – Čemu nas uči gaming industrija?‟ u suradnji s Uredom za udruge Vlade RH. Tko se sve bavi gamingom i što su činjenice, a što predrasude, te kolika je zarada te industrije? Koje su koristi, a koji su potencijalni štetni učinci gaminga? Što je gaming disorder? Što o gamingu kažu osobe iz industrije, a što odgojno-obrazovni djelatnici? Ovo su pitanja koja postavljamo u raspravi Tolerance Talk u kojoj sudjeluju stručnjaci koji sagledavaju ovaj važan društveni fenomen iz različitih uglova – odgojno-obrazovnog, ekonomskog, medicinskog i terapijskog.  

Tvrdnja da se holokaust uopće nije dogodio ne smatra se „zasebnim mišljenjem‟, već kaznenim djelom. Stoga je uistinu zastrašujuća činjenica da se holokaust sve češće trivijalizira, a masovni zločini poriču. U okviru tematske cjeline negiranja holokausta Snježana Tribuson izdvojila je dokumentarno-animirani film o sabotaži koju su izvele četiri žene, logorašice u Auschwitz-Birkenauu. „Film baziran na dnevniku logorašice Anne Wajcblum osobno mi je jedan od najupečatljivijih filmova koje sam gledala priređujući finalan izbor. Možda je pravi razlog tome što se o heroizmu žena puno manje govori i stječe se dojam da su herojski podvizi žena puno rjeđi od herojstva muškaraca.‟ 

Dokumentarni film Obračunavanja američke redateljice Roberte Grossman postavlja pitanja može li ikakva odšteta onima koji su preživjeli holokaust pružiti pravdu. Nakon projekcije filma održat će se Tolerance Talk „Nije to bilo baš tako – O poricanju i suočavanju‟. Prema mnogim istraživačima genocida, poricanje genocida posljednja je faza genocida. „Kada se radi o holokaustu, poricanje i relativiziranje zločina idu ruku pod ruku s u društvu stalno prisutnim antisemitizmom. Kada se radi o širem društvenom kontekstu, poricanje ima različita lica – možemo poricati postojanje virusa, znanstvene dokaze i medicinska i tehnološka postignuća, pa čak i oblik našeg planeta, i pritom se pozivati na drugačije mišljenje. Čini se nevjerojatnim da više od 75 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata i holokausta ljudi još uvijek niječu i iskrivljuju činjenice o genocidu, jednom od najbolje dokumentiranih masovnih zločina u ljudskoj povijesti. Negiranje i iskrivljavanje činjenica je važna i slojevita tema koja zahtijeva pažljivo, ozbiljno istraživanje i argumentiranje, jer u protivnom može, vrlo brzo i vješto, izmaknuti fokus u smjeru kolektivnog gaslightinga – a nakon toga je svaki ishod moguć. Rasprava koju donosimo nakon filma Reckonings – Obračunavanja važna je posebno danas, o čemu svjedoči i nedavno usvajanje rezolucije Opće skupštine UN-a o borbi protiv negiranja i iskrivljavanja holokausta 20. siječnja. Zašto je antisemitizam sve prisutniji i na koji način se pojavljuje, zašto ga je važno prepoznati i osuditi te što možemo kao pojedinci učiniti u vezi s tim vidjet ćemo kroz raspravu nakon projekcije‟, izjavila je Nataša Popović, direktorica Festivala tolerancije.  

Gradeći na idejama i vrijednostima tolerancije, suživota, otvorenosti i dijaloga, izložbeni program Festivala svake je godine tematski posvećen ranjivim društvenim skupinama. Izložba „Tu smo‟ donosi fotoportrete osoba s invaliditetom kroz umjetničku viziju fotografa Mare Milin, Stanka Hercega i Sanjina Kaštelana. Ove fotografije nisu samo slike; one su priče o hrabrosti, izdržljivosti i dostojanstvu. Fotografije će biti izložene u javnom prostoru, na Trgu Petra Preradovića, od 18. do 28. siječnja 2024. godine.  

Sve detalje o programu možete pronaći na mrežnoj stranici i na društvenim mrežama Festivala tolerancije. 

Program je, kao i dosadašnjih godina, besplatan, sufinanciran sredstvima Grada Zagreba, UNHCR-a Hrvatska, Hrvatskog audiovizualnog centra, Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske i drugih partnera.