Bez GPS-a i tehnologije, Davor je automobilom obišao gotovo sve europske gradove. Iako je bilo neprospavanih noći i nekih manje lijepih trenutaka, svoj posao voli, a još više otkad svakodnevno vozi prvu ženu Podravke
Bez GPS-a i tehnologije: uz pomoć autokarte na četiri je kotača obišao cijelu Europu
Davor Marijanović na četiri je kotača obišao gotovo cijelu Europu. Ovaj simpatični Koprivničanac prešao je više od milijun kilometara i proveo mnogo neprospavanih noći. Po struci vozač zaposlen u Podravki, odmah nam je na početku rekao da svoj posao, unatoč naporu, ne bi mijenjao ni za što na svijetu.
Pravo dijete Podravke
Davor je otac troje djece i cijeli je život u Koprivnici. Branitelj je Domovinskog rata, a ratne je godine proveo u Pakracu i Lipiku, u 117. brigadi HV-a. Nakon rata vratio se u rodnu Koprivnicu te se zaposlio u Podravki. Godine 1998. počeo je kao praktikant, a u svojoj je dugogodišnjoj karijeri prošao sve Podravkine pogone - od dječje hrane, preko koktela, do juhe. Nakon toga dolazi u sektor održavanja. Davor je bio zadužen za održavanje svih proizvodnih pogona Podravke te ostalih objekata i nekretnina u sustavu Podravke.
- I onda sam počeo razmišljati kako da naslijedim tatu. On je u Podravci bio službeni vozač. Uvijek me zanimao njegov posao. Na terenu ste, niste zatvoreni. On me, doduše, dugo odgovarao od toga, ali bio sam previše dosadan. Shvatio sam da dolazi smjena generacije i da moram iskoristiti tu priliku. Zajedno smo radili šest mjeseci, ali nismo se baš viđali na poslu. Znate kako je to, dođete na posao, dobijete turu i 'šibate' - opisuje nam Davor.
Naš je sugovornik obišao gotovo sve Podravkine pogone u Europi, a najviše su ga se dojmila predstavništva u Bratislavi i Budimpešti.
- Na kotačima sam doslovno prešao milijun kilometara. Još čekam da proslavimo tih milijun. Gledam li sad iz ove perspektive, nije nam nekad baš bilo posve lako. Nismo imali tehnologiju ni GPS. Dan prije puta uzeli bismo autokartu i time smo se služili. Kad bismo dogovorili rutu, onda bih ja na papirić napisao kojim cestama moramo ići. Kad bismo stigli u određeni grad, bilo bi lakše. Onda bi suvozač gledao kartu i pratio ulice, a ja bih polagano vozio. Mislim da se nikad nismo izgubili. Isto tako, nekad nije bilo ni mobitela. Otišli bismo u Zagreb i znalo se da si cijeli dan u Zagrebu. Danas do Zagreba i natrag znam otići i do tri puta u jednom danu. Otkad je GPS-a, ne možete lagati ni ženi ni šefu – smije se naš sugovornik.
Podravka ove godine obilježava 75. obljetnicu, a s 31-godišnjim radnim iskustvom u Podravki Davor se s ponosom naziva pravim i istinskim podravkašem.
- Ja sam rođen u Koprivnici, meni je Podravka postala i mama i tata. Roditelji su mi radili u Podravki i mogu slobodno reći da sam ja baš pravo dijete Podravke. Ne mogu vam ni opisati što Podravka znači za naš kraj. Jednostavno sve. Da nema Podravke, u Koprivnici, ali i šire, danas ne bi bilo mnogo toga. Podravka jednostavno drži ovaj kraj - iskreno govori Davor, koji priznaje da mu je i dan-danas Čokolino omiljeni proizvod, ali voli i Lino Ladu Gold, koju od milja naziva Goldica.
Sitnice koje pamti i danas
S obzirom na prirodu posla, Davor je u bogatoj karijeri prošao sve i svašta. Međutim, postoje situacije koje su mu se posebno urezale u pamćenje.
- Bila je nedjelja i morao sam po nekoga gosta, Rusa, na aerodrom. U svoj toj žurbi zaboravio sam novčanik. Policija me zaustavila zbog pojasa i dečki su mi htjeli naplatiti kaznu. Čim su me zaustavili i krenuli vaditi blokić, rekao sam im da kaznu nemam čime platiti. Međutim, policajac je rekao da je kaznu već napisao i da je ne može poništiti. Tražio sam po autu novac i sakupio samo 40 kuna. Policajac je na kraju platio moju kaznu, a ja sam mu idući dan odmah odnio novac – prisjeća se Davor koji kaže da mu posao uvelike olakšava podrška obitelji.
- Ponosan sam na svoj posao koji volim raditi i danas. No najviše sam zahvalan na potpori koju dobivam od žene i djece zbog toliko noći i dana provedenih na putu - dodaje Davor, koji vjeruje da će svoj posao u Podravki raditi do mirovine.
- Ovaj posao ili volite ili ne. Svaki dan vam je nekako drugačiji - govori i dodaje da mu je, otkad je na čelu Podravke žena, na poslu još ljepše.
- Slušam ženu doma, slušam ženu na poslu i u autu, ne može mi biti loše – simpatično ističe naš sugovornik.
Na pitanje je li mu ponekad teško provesti cijeli dan u autu i na cesti Davor nam kaže:
- To je već rutina. Nije toliko naporno jer više nema toliko putovanja izvan Hrvatske. Danas je lakše avionom doći do nekog od naših predstavništava. Tome je pridonijela i korona jer se sve više toga može obaviti putem interneta. Ali sjećam se, najveća udaljenost koju sam u komadu odvozio bila je prema Poljskoj, odnosno prema Sjevernome moru. Odvozili smo 1300 kilometara odjednom – rekao nam je na kraju Davor Marijanović.