Konzervatori: “Naviknuli smo na to da se građani žale, ali mi samo radimo svoj posao!”

Rušenje kulturnih dobara je izniman slučaj, a promišljena prenamjena povijesnih građevina u nešto novo je put prema njihovom opstanku i održivom korištenju

Od 2020. naovamo naučili smo tko su i što rade statičari. Uz njih se najčešće spominju i konzervatori. Jedni kažu - usporavaju nam radove. Drugi kažu - dobro je da ih imamo. Ekipa Koordinacije provjerila je što o svemu kaže Tomislav Petrinec, ravnatelj Uprave za zaštitu kulturne baštine pri Ministarstvu kulture i medija.

Kakvim znanjima i vještinama moraju vladati oni koji bi trebali projektirati te izvoditi radove na zaštićenim kulturnim dobrima?

Petrinec: Svaki zahvat odnosno svaki pristup povijesnim građevinama zahtijeva interdisciplinarni pristup. Ono što je tu važno osim konzervatorskog vrednovanja zgrade u cjelini, ali i pojedinih njezinih sastavnica, jest dobro razumijevanje i poznavanje same zgrade. Njezinog povijesnog razvoja, karakterističnih sklopova, materijala i konstrukcije od kojih je izgrađena.

To naravno osim konzervatora moraju znati projektanti, ali i inženjeri građevinarstva koji se bave konstrukcijama. Dakle usklađivanje svih tih saznanja o građevini u pravilu donose bolji rezultat.

U kojim situacijama se dopušta rušenje zaštićenih građevina, a kad je dozvoljena samo rekonstrukcija?

Petrinec: U većini slučajeva se zahtijeva kontrolirana obnova zaštićenog kulturnog dobra. Što se tiče rušenja kad je kulturno dobro u pitanju, to je onda zaista izniman slučaj.

Samo onda kad je zgrada do te mjere uništena, a da nije ni racionalno niti postoji konzervatorski način da se obnovi, tada se prijedlog uklanjanja takve građevine razmatra putem Hrvatskog vijeća za kulturna dobra koje onda daje svoje mišljenje.

Može li gospodarski opravdani rezultat procijenjen za neki građevinski projekt utjecati na konzervatorsko rješenje? Koje sve faktore konzervatori uzimaju u obzir prilikom davanja rješenja o vrsti radova na zaštićenom kulturnom dobru?

Petrinec: Ako je gospodarski aspekt prihvatljiv te pri tome osigurava buduće korištenje građevine, tada se razmatra mogućnost prilagodbe takvom prijedlogu. Ponekad nam projekt od gospodarskog značaja zaista osigurava i opstanak kulturnog dobra.

Povremeno čujemo da se građevinari i investitori žale da im konzervatori svojim odlukama usporavaju radove. Koja je konzervatorska perspektiva?

Petrinec: Da, na to smo navikli po prirodi našega posla. Mi štitimo i čuvamo neke zatečene vrijednosti. Međutim, što se tiče produljenja izvođenja radova, to su najčešće situacije kada na gradilištima dođe do nekih izvanrednih nalaza na građevinama za koje se ranije nije znalo. Tada je potrebno dokumentirati zatečeno stanje i poduzeti sve mjere zaštite da se pronađeni elementi sačuvaju. To traje. Osim dokumentiranja, sve treba istražiti i snimiti.

Koje su kazne za promjene na kulturnom dobru bez potrebnih odobrenja ili u suprotnosti s izdanim odobrenjima?

Petrinec: Za pravne osobe se te kazne kreću u rasponu od šest do više od 60 tisuća eura. A za fizičke osobe od negdje 500 do 2000 eura.

Što mislite o prenamjeni zaštićenih kulturnih dobara u nešto moderno? Najčešće ih se pretvara u hotele i wellness centre.... imamo li kakav primjer dobre prakse transformacije takvih građevina u objekte s novom namjenom?

Petrinec: U prenamjenama povijesnih građevina koje su kompatibilne s njihovim značajem vidimo put prema daljnjem održivom korištenju, ali i njihovom opstanku. Danas već imamo brojne primjere, rekao bih, uspješnih prenamjena. No možda da za početak spomenem i neke povijesne prenamjene.

Primjerice Rektorat zagrebačkog Sveučilišta je polovicom 19. stoljeća izgrađen kao opća zemaljska bolnica. Kasnije je neko vrijeme zgrada prenamijenjena u tvornicu duhana. Naposljetku je konačno odlučeno da to bude Rektorat zagrebačkog Sveučilišta. Tada je zgrada dobila prigradnju jednog reprezentativnog stubišta i danas na nju gledamo kao na artikuliranu i cjelovitu povijesnu građevinu koja predstavlja kulturno dobro.

Jednako tako vrijedi istaknuti Gliptoteku HAZU kao primjer gdje je došlo do prenamjene industrijske baštine u kulturni sadržaj. To je osiguralo njezin daljnji opstanak i korištenje.

Od novijih primjera bih istaknuo Laubu, kuću za ljude i umjetnost te zgradu koja se nalazi preko puta, zemljišno-knjižni odjel. Obje zgrade su bile industrijske, odnosno jašione austrougarske vojarne koja se nalazila na tom mjestu. Obje građevine su prenamjenom dobile kvalitetan sadržaj. Lauba kulturni i javni sadržaj, a zemljišno-knjižni odjel je dobio potrebne prostore za funkcioniranje. Obje zgrade bi propale da nisu bile prenamijenjene u nešto novo.

Ne bismo trebali zaboraviti i primjer iz Zadra, prenamjenu Providurove i Kneževe palače koje su postale jedinstveni centar kulturne namjene. Ondje su valorizirajući povijesne strukture unesene i neke nove koje su zgradi omogućile suvremeno funkcioniranje.

Pogledajte Građevinski podcast-Notes i pretplatite se na YouTube kanal Koordinacije kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.