Ljudi od djetinjstva ulažu vrijeme i snagu za naučiti maternji jezik, a i druge. Govor tijela, postaje vremenom također jedan od njih.Strane jezike, nemoramo poznavati, ali su korisni. :)Umanjujemo barem mogućnosti nesporazuma.Stoga mi nije jasno što to spriječava čovjeka uzeti si vrijeme i poboljšati primarni jezik,odnosno govor tijela, razumjeti ga kod osobe sa kojom kontaktiramo i koristiti se njime.Daje informacije o unutarnjem stavu, istinitosti, pa i osjećanjima sugovornika. Kada bi ljudi imali otvorene senzore i budno oko za komentare i govor tijela, mnogi bi razgovori i susreti usješnije završavali.:) Pravilno prepoznavanje znakova, bezglasne igre pitanja i odgovora u komuniciranju, otvara direktne puteve i pristup osobođen naučenih modela ponašanja. Ponekada se očima, mnogo više može pokazati ili potvrditi.Jedan blic pogled, lagan pokret tijelom, nagnutost glave zaštitnički ili odbojan stav govori mnogo više od tisuću riječi.Naučnici i komunikacije i sociolozi pominju cod na osnovu kojeg kod ograničenog riječnika možemo i prepoznati pripadanje određenim slojevima i socialnoj poziciji jednog čovjeka.Kroz to na elaboriranom codu, koji koriste ljudi, sa uglavnom boljim mogućnostima školovanja, dozvoljavaju bogatiji riječnik i difernciraniji pristup izražavanju i stilu govora, ali i njima nedostaju finese koje su teške za riječima definirati, ili npr.sakriti, ovisi o situacijama.Stoga uvijek pa i nesvjesno čitam poruke koje svak od nas šalje i doista im vjerujem.