Pa nekima nije problem primjetiti, a i upravljati vlastitim emocionalnim reakcijama, ne izgubiti kontrolu. Biitno je samo distancirati se privatno, to je trik. Pri tom mislim konkretno, na profesionalni pristup takvim  ljudima. Najbitniji momenat je, prebacivanje na takav modus ponašanja.:) To je poanta...i od tog trena, nije uopće više teško, tretirati tuđe negativne emocije kao zagonetku. Npr,počinje analiza.. Kako se to, što se ispoljava moglo dogoditi, a da je osobu dovelo, do takvih izliva, u kojoj mjeri je to realno za objasniti, a gdje prelazi u frustraciju,uz analizu ili terapiju. Ovo što stoji , kakve su doista vanjske okolnosti, ili situacije, koje mogu stvoriti takav  osjećaj. Koliko su pređene, dobro određene granice tolerancije i koliko se tu radi već o eventualnoj patologiji, ili ne. Savjet je dobar i pravilan, jer u biti, ponekada je takvima dovoljan samo trenutno mir, a ponekada je tu potreban i stručnije pristupterapije i to sa odgovornošću postavljanja bilo kakve Dg, neovisno o tom, dali je u pitanju bezazlena premorenost, kriza, ili ozbiljna psihološka i psihijatrijska Th.Ništa to nije sramota i ako je potrebno takvima se treba ukazati pomoć. Onima koji za to nisu obučeni također savjetujem da izbjegnu trud i prepuste th u stručne ruke.