Nikad nije sanjao o uspjehu i slavi koje je imao. Bio je najbolji i najtraženiji bubnjar u Jugoslaviji, a u djetinjstvu kralj domaće zabavne glazbe, mislio je da će biti slavni nogometaš
IMAO JE 69 GODINA
Prije godinu dana napustio nas je Jasmin Stavros: 'Žena Žarka i vjera su mi promijenili život...'
Imam karcinom kostiju i u fazi sam borbe za život. Sve me boli, leđa najviše. Stalno sam u bolnici. Svakakve lijekove protiv bolova mi daju, nešto pomogne, a nešto ne, rekao nam je Jasmin Stavros u ožujku prošle godine. Samo dva mjeseca nakon, 3. svibnja, izgubio je borbu s bolešću. Preminuo je u bolnici na Jordanovcu u 69. godini.
Pravog imena Milo Vasić, rodio se 1. studenoga 1954. godine u Splitu. Da mu je netko u djetinjstvu rekao da će biti velika pjevačka zvijezda, Stavros mu ne bi vjerovao. Bio je siguran da će biti među najboljim nogometašima svijeta. Živio je kraj Starog Hajdukova placa.
- Trenirao sam u Hajduku i bio velika nada. Pokojni trener rekao je mom ocu da sam strašno talentiran. Međutim, moj otac je bio glazbenik, svirao u je u splitskom HNK, a majka je pjevala u operi. Tata je mislio da su nogometaši probisvijeti. Natjerao me na klavir, koji sam mrzio. Dolazio bih oznojen pa se profesorica žalila tati da znojav i zadihan ne mogu svirati Bacha. Rekla mu je ili nogomet ili glazba, pa je tata zabranio nogomet - pričao nam je Stavros.
'Žarka mi je spasila život'
Pjevač je znao govoriti ocu da će sve biti kako on kaže do njegove 18., a onda će sve biti po njegovu. Zatim je počeo svirati i bubnjeve. Već s 15 godina je dobro zarađivao. Često ga je otac znao nagovarati da kupi zemlju ili stan, a Stavros je spiskao, kako je govorio ranije, brdo novca i nije mu bilo žao. Tih 70-ih bio je sklon svim porocima i često je znao govoriti da mu je supruga Žarka spasila život. Zajedno su bili više od 40 godina, a u sretnom braku dobili su sinove Milu i Krešimira.
- Žarkini me roditelji uopće nisu željeli za zeta. Bila je kao anđeo, svetica, a ja čovjek koji je dotaknuo dno života, živio razvratno do bola dok nisam nju upoznao - priznao je Stavros svojedobno.
Zbog nje se promijenio, odrekao poroka, čak je i, onako starinski, tražio dopuštenje od njezina pokojnog oca može li se, dok je na turneji u Rusiji, dopisivati s njom.
- Tražio sam dopuštenje od njezina pokojnog oca mogu li se dopisivati s njom, ali nije me prepoznao. Za Rusiju sam se, naime, morao ošišati. Rekao je da nema vremena razgovarati jer radi. Požalio sam se Žarki da joj otac neće sa mnom pričati, a ja za tjedan dana moram u Rusiju na šest mjeseci - pričao nam je ranije.
Pomogla mu je i vjera
Na brzinu su se zatim vjenčali jednog četvrtka 1976. i skupa otišli na turneju u Rusiju. Vlak je, pričao je, išao u 7:15, a ona je mamu nazvala u 7:05 i rekla joj da se udala te da ide s mužem u Rusiju. Prošao je, govorio je, sve i svašta, sve faze u životu. U nekim je trenucima dotaknuo dno života i kad je tresnuo, rekao je, osvijestio se.
- Znam ih mnogo koji nisu, neki su čak i umrli, a drugi još nekako vegetiraju. Doživio sam faze u mladosti kad sam shvatio da to ne vodi ničemu, da se moram okrenuti zdravom životu koji mi pruža svjetlo, otvara mi put i vjera mi je u tome pomogla - pričao nam je.
Njegov glazbeni put obilježio je i odlazak u Ameriku, gdje je upisao privatnu jazz akademiju Stanley Spector u New Yorku. U to vrijeme nastala je i ideja za “Dao bih sto Amerika”. U New Yorku je bio proglašen najboljim studentom iz Europe. U to vrijeme, kao najtraženiji bubnjar u Jugoslaviji, svirao je s najvećim imenima glazbene scene: Arsenom Dedićem, Josipom Lisac, Mišom Kovačem... Svirao je i klasičnu glazbu u splitskom HNK, u istom onom kazalištu gdje je godinama pjevala njegova majka. U svijet pop glazbe uveo ga je Rajko Dujmić, a u nastajanju nove pjevačke zvijezde pokojnom skladatelju pomogao je Stevo Cvikić. Čuo ga je kad je Stavros snimio duet s Doris Dragović “U tebe se neću zaljubit”.
- Trebao je to pjevati Bajaga, ali se nije se pojavio na snimanju pa su se sjetili mene. Kad je Rajko čuo snimku, rekao je: ‘Ovakvog vokala nema na našoj sceni’ - govorio je Stavros.
Dujmić ga je dugo nagovarao da se ostavi bubnjeva i krene u pjevačku karijeru. Kad je Doris 1986. išla na Euroviziju, Stavros i Dujmić cijelu noć su bili za šankom. Rajko mu je pjevao: “E, moj Rajko”, pjesmu koju je napisao za Stavrosa. Stavros je Dujmića nazivao prorokom jer mu je rekao da će nakon tri godine biti zvijezda. Tek kad mu je izašao treći album, na kojemu su bili “Umoran”, “Dao bih sto Amerika”, “Maro Marice”, pjevači su počeli govoriti “ovaj se ne šali”. Ostvarilo se sve što mu je Dujmić prorekao. No tri godine su trebale proći prije nego što je Stavros prihvatio Dujmićevu ponudu: da ostavi bubnjeve i počne pjevati.
- Pala je jedna zvijezda, a ja sam rekao ženi: ‘Postat ću pjevač’. Pitala me jesam li lud. Drugi dan sam otišao u Maslinicu, zvao Rajka iz pošte i rekao da pristajem, da ću biti pjevač. Napravili smo probne snimke i krenuo sam - pričao nam je pjevač.
Rajko Dujmić mu smislio ime
Rajko mu je smislio i umjetničko ime. Ime mu se toliko svidjelo pa je svoje ubrzo zakonski i promijenio, a novo prezime je bez problema prihvatila njegova supruga Žarka. Ipak, njegovi roditelji nisu to na početku htjeli prihvatiti.
- Kad je Rajko Dujmić izmislio ime Jasmin Stavros, odmah sam promijenio sve svoje dokumente. Moja supruga i djeca, svi se prezivaju Stavros. Moj pokojni otac znao je reći: ‘Ok, sad se prezivaš Stavros, ali i dalje si moj sin!’ Majka je to teško podnijela. Pogodilo ju je to i nikad me nije nazvala Jasmine! Zvala bi me Milo i najviše ‘srićo moja’ - rekao je svojedobno za Slobodnu Dalmaciju. O prijateljstvu s Rajkom, Stavros je rado pričao, a kad je Rajko preminuo 4. kolovoza 2020. godine, bio je šokiran.
- Svako malo mi se pojavi njegova slika i često razmišljam kako se to dogodilo, zašto je tako rano otišao. Sjetim ga se i pomislim: ‘O, Bože, zašto si ga tako brzo uzeo k sebi’. Bog je s njim imao plan, vjerojatno mu je trebao gore. Nedostaje mi Rajko - rekao nam je svojedobno.
Tri mušketira
Stavros je i sa svojim bliskim prijateljima nastupao pod imenom Tri kralja zabave. U grupi su bili Stavros, Mladen Grdović i Dražen Zečić. Zatim je nastala i grupa Tri mušketira, a u njoj su bili Stavros i Grdović kojim se pridružio Zlatko Pejaković. Na ideju o Tri mušketira došao je njihov zajednički menadžer Ljubo Šeperić nakon nekoliko “open air” koncerata i festivala na kojima su pjevali.
- Kad radiš s dragim kolegama, ništa nije teško, a ako su još prijatelji u pitanju, onda se svakoj novoj suradnji nas trojica neizmjerno veselimo. Ponekad se sva trojica zainatimo pa ne želimo s bine - objasnio je njihov odnos svojedobno.
Živio je u miru i skladu s prirodom
Stavrosa je opaka bolest zatekla unatoč najzdravijemu mogućem načinu života. Živio je na selu pokraj Jastrebarskog od 2008., u miru i skladu s prirodom, a bio je poznat po zdravom životu, umjerenoj prehrani i bavljenjem sportom. Supruga Žarka tamo mu je pravila društvo.
- Kupio sam tu klet i uredio za stanovanje. Svaki dan ustajem oko devet, igram tenis, ako imam obveza, odem u Zagreb, a ako nemam, uživam u svježem zraku. Popodne opet igram tenis ili vozim bicikl, trčim. Uglavnom sport i zdrav život. Ne gledam ni televiziju, samo Laudato. Svaku večer šetamo do obližnjeg sela, izmolimo krunicu i vratimo se doma. Nema grada gdje možeš u nedjelju biti u miru, trčati, pričati, a oko tebe nigdje nikoga. Toga u Zagrebu nema, ni u Splitu, ni u bilo kojem gradu - govorio nam je.
Dio godine provodio je i na Korčuli. Opet u miru, zdravo i u skladu s prirodom. U svom vrtu brao je šljive, jabuke, zalijevao povrće i travu, kupio orahe. Najvažnija mu je bila obitelj, ali i vjera. U blizini Stavrosova doma nalaze se i dvije crkve u kojima je nalazio duhovni mir, a često je odlazio i u Kotare na misu, 15-ak km prema Samoborskom gorju.
- Štitim se vjerom, molitvom. Kad vidim da se svađaju u Saboru, prebacim program na Laudato ili sportski kanal. Ne bojim se sotone, ne prihvaćam ga. Priznajem samo Isusa Krista - rekao nam je ranije Stavros.
Unuk ima talent
U slobodno vrijeme volio je otići u ribolov te se družiti s unukom Milom. Pričao nam je i da je unuk talentiran za glazbu, ali i sramežljiv, pa nije znao reći hoće li nastaviti njegovim stopama.
- Milo ima izuzetan glas, raspon od sigurno tri oktave, a nitko ga još nije učio pjevanju. To mu je Božji dar. Kad ga prođe faza sramežljivosti, puno bi mogao napraviti - ponosan je bio djed.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
