Najveći potres ikad zabilježen u svijetu bio je 22. svibnja 1960. godine u Čileu. Magnituda mu je iznosila 9,5 stupnjeva prema Richteru, što je izazvalo niz tsunamija i naknadnih potresa. Najmanje 1655 ljudi tad je izgubilo život, a dva milijuna stanovnika ostala su bez svojih domova. Dva snažna potresa koja su 2020. godine pogodila Zagreb i njegovu širu okolicu te Sisačko-moslavačku županiju bila su mnogo slabija od čileanskog, ali svejedno dovoljno jaka da nekima oduzmu osjećaj sigurnosti, krov nad glavom, pa čak i život.

Iako su prošle već dvije godine, seizmolozi upozoravaju da zemlja ne miruje, što nam potvrđuju i nedavni potresi u Bosni i Hercegovini, koje su osjetili i mnogi stanovnici Hrvatske. Prema karti potresnih rizika, ali i karti epicentara dosadašnjih potresa u Hrvatskoj, 30% područja i 60% stanovništva Hrvatske izloženo je opasnosti od jačih potresa budući da se Hrvatska, uz Grčku, Tursku, Sjevernu Makedoniju i Italiju, nalazi na području visoke seizmičke aktivnosti te tektonski najrizičnijem području u Europi. 

Koliko god bila visoka mogućnost od novih potresa u bližoj budućnosti, naučili smo kako nije dobro živjeti u stalnom strahu, grču i anksioznosti od potresa. S druge pak strane, nismo ni do kraja bespomoćni jer postoje koraci koje možemo poduzeti kako bi se primjereno i na vrijeme zaštitili ako ili kada do tog nesretnog događaja ponovno dođe. Osiguranje imovine, odnosno osiguranje od rizika potresa u takvim slučajevima sasvim sigurno predstavlja dobrodošlu investiciju u ulaganje zaštite vlastitoga doma. Naime, u protekle dvije godine hrvatska osiguravajuća društva isplatila su čak 573,2 milijuna kuna šteta uzrokovanih razornim potresima koji su samo u Zagrebu i Petrinji oštetili više od 70.000 građevina.

Ulaganje u vlastitu imovinu

Zašto osiguranje omogućuje mirniji san ali i bezbrižniju svakodnevicu, objasnila nam je Natalija Palčić, majka dvoje djece iz Samobora te dugogodišnja korisnica police osiguranja imovine i osiguranja od rizika potresa. Jedino dobro što je proizašlo iz potresa koje smo doživjeli prije dvije godine je, kaže Natalija, to što je shvatila kako je ugovaranje police osiguranja bilo itekako pametna i korisna odluka.  

- Kuću u kojoj trenutno živim sa suprugom sam gradila pet godina, nakon čega smo se uselili i, evo, sad smo ovdje već nekih sedam godina. Riječ je o 150 kvadrata stambenog prostora plus nekoliko pomoćnih prostorija. Zašto smo se odlučili na osiguranje svoje imovine? Jednostavno zato što smo puno uložili u kuću, a nepredvidive situacije uvijek su moguće. Može se ponovno dogoditi potres, to smo već doživjeli, ali može i puknuti obična cijev, pa morate sve razbijati, nanovo graditi, platiti majstore i tako dalje, a osiguranje mi ipak, čija godišnja premija nije velika, nije zapravo ni jedna trećina iznosa eventualne štete, daje određenu financijsku sigurnost – govori Natalija.

Nažalost, čini se da je Natalijina odluka o osiguranju imovine više iznimka nego pravilo u našem društvu. Naime, razina svijest o osobnoj odgovornosti za privatno vlasništvo prilično je niska u Hrvatskoj, što potvrđuju i podaci središnjeg udruženja osiguratelja i reosiguratelja, Insurance Europe. Hrvatska je tako pri dnu ljestvice, odnosno na 24. mjestu po osiguranju imovine prema prosječnoj premiji po stanovniku što potvrđuje kako značajan dio imovine u Hrvatskoj još uvijek nije adekvatno osiguran ili nije osiguran na primjeren način.

Kupnja prve nekretnine

Možda nemamo još naviku osiguravati svoje nekretnine, ali ih volimo imati. Hrvati se tako nalaze pri samom vrhu Europe prema broju građana koji posjeduju nekretnine - 91% ljudi u Hrvatskoj ima u vlasništvu nekretninu u kojoj živi. Ovoj statistici pridružila se i Natalija na dan kad je odlučila odseliti se iz roditeljske kuće.

- Kad sam rekla da ću biti podstanar, tata me pogledao i pitao: 'Čekaj malo, ti ćeš nekome plaćati dvije ili tri tisuće kuna i onda će ti taj netko za dvije godine reći: "Eh, ja sam to odlučio prodati, ajde doviđenja"?'. Odgovorila sam mu da moram negdje živjeti i da nemam izbora. On je na to rekao: 'Napravit ćeš si svoje!'. Sad mi je drago da sam ga poslušala. Bio je to stvarno velik projekt i za to morate imati mnogo živaca, zadovoljiti uvjete koje traži banka, a tu su i situacije s majstorima. Sa svima treba pregovarati, kažu da će doći sutra, a dođu za tjedan dana, i to je stvarno borba, ali kad sve završi, imate nešto svoje, a to je najvažnije – svjedoči Natalija.

Razlog zbog kojeg mnogi u Hrvatskoj žele imati "nešto svoje", tvrdi Natalija, leži u tome što nema logike plaćati nekome najam u visini mjesečnog iznosa za kredit. Tako danas, iako plaća kredit, Natalija osjeća slobodu, a osiguranje joj pruža dodatnu sigurnost. Kad je riječ o tome zašto naše društvo nije pretjerano sklono osiguranju, Natalija smatra kako je glavni razlog neznanje.
 
- Nismo ni mi odmah imali osiguranje, ali kako imamo neka druga osiguranja od ranije, kad smo došli u poslovnicu osiguravajućeg društva, usput su nas pitali jesmo li zainteresirani i za osiguranje kuće koja nam je danas dom. Objasnili su nam što to sve podrazumijeva, izračunali kolika bi nam bila godišnja premija i jednostavno smo došli do zaključka da to stvarno ne bi bilo loše učiniti - tvrdi naša sugovornica.

Brza i efikasna isplata štete

Prosječna percepcija građana je kako je cijena police osiguranja imovine previsoka i da se ne isplati, ali Natalija je ubrzo shvatila da to nije istina. 

- Ta premija stvarno nije velika. Meni je za cijelu kuću bila oko 1200 kuna godišnje, s tim da je prve godine bila najveća, ali onda s godinama dobivate određene bonuse koji snižavaju tu početnu cijenu. Mislim da u to osiguranje spada čak i ograda, što znači, ako mi se netko zabije u ogradu i pobjegne, osiguranje će to pokriti – dodaje kroz osmijeh simpatična Natalija.

Nataliji se još nitko nije zabio u ogradu, ali doživjela je potrese, zbog kojih je došlo do pucanja boje na zidovima, puknuća dimnjaka i okolnih zidova. Sve su to odmah prijavili osiguravajućem društvu i već kroz tjedan dana došao im je procjenitelj. Evidentirao je nastalu štetu i nakon svega mjesec dana dobili su rješenje o isplati. Svaki put isplatili su im oko 4000 kuna, što je, smatra Natalija, razumno u odnosu na troškove sanacije koje su morali podmiriti pri čemu je važno istaknuti kako se polica osiguranja od rizika potresa ugovara kao zasebno odnosno dopunsko pokriće.

- Uz osiguranje imovine, odlučila sam se i na osiguranje od potresa zato što živimo na području na kojem su potresi itekako mogući. Samoborsko gorje zona je visoke seizmičke aktivnosti. Sjećam se da su se znala osjetiti lagana podrhtavanja čak i dok sam bila manja. Naravno, to nije ništa u usporedbi s ova dva potresa. Uz to, nije bila ni velika razlika u mjesečnom iznosu premije uz dodavanje te stavke na osnovnu policu o osiguranju imovine - pojašnjava Natalija. 

Dobro je imati rezervu

Najveća prednost osiguranja imovine, smatra Natalija, u tome je što znate da imate neko zaleđe i da, kad se nešto neočekivano dogodi, nećete sve novonastale troškove morati podmiriti iz vlastitog džepa. Upravo iz tog razloga, odlično je imati neku rezervu i sigurnost jer smo danas u mnogim stvarima prepušteni sami sebi.

- Sve je dobro dok se nešto ne desi. Onda se možemo zapitati jesmo li mogli nešto napraviti drugačije. Čisto da usporedim: ne treba mi zdravstveno osiguranje, dok se nešto ne desi, kad završite u bolnici i kad vam dođe račun od deset, dvadeset ili trideset tisuća kuna jer ste bili na operaciji, onda se možete držati za glavu i reći 'Eh, da sam bar uplatio tih 60 ili 70 kuna mjesečno'. To je, dakako, slobodan izbor svakog čovjeka. Ipak, osobno mislim da ovdje nije riječ o nekom velikom novcu i smatram da većina ljudi sebi to može priuštiti, ali su nam prioriteti drugačiji. Moj prioritet bio je i ostao zaštititi svoju obitelj, a samim time i dom u kojem danas živimo - zaključuje naša sugovornica. 

Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskim uredom za osiguranje.