Priča o supertajnoj sovjetskoj letjelici koja je prestravila SAD

U rano jutro 6. rujna 1976. iz oblaka iznad japanskog grada Hokodatea munjevitom je brzinom izletio dvomotorni avion. No, to nije bio avion na kakve su bili navikli kontrolori zračnog prometa na sjeveru otoka Hokkaido. Ova ogromna, siva 'zvijer' na sebi je imala crvenu zvijezdu Sovjetske unije. Nitko na Zapadu nikada nije vidio ovakvu letjelicu, piše BBC. 

Avion je sletio na pistu koja se pokazala prekratkom pa se zaustavio nekoliko stotina metara izvan nje. Iz njega je izašao pilot i iz pištolja ispalio dva hica upozorenja. Bio je to 29-godišnji časnik Viktor Ivanovich Belenko, pripadnik Zračnih snaga Sovjetske unije koji je usred usijane atmosfere Hladnog rata odlučio prebjeći iz Sovjetske unije. 

Nije to bio uobičajeni prebjeg. Belenko nije ušetao u veleposlanstvo neke strane zemlje ili pobjegao bilo kojim avionom. Ne, on je to učinio u letjelici pod punim imenom 'Mikoyan-Gurevich MiG-25', najtajnovitijem avionu koji je Sovjetska unija ikada proizvela. 

Letjelica koja je Pentagonu utjerala strah u kosti

Zapadne su sile postale svjesne MiG-a 25 oko 1970. godine kada su ga snimile kamere špijunskog satelita. Šokirala ih je njegova veličina, a posebno enormno velika krila i ogromni motori. Sve je to ukazivalo da se radi o fantastično brzom i okretnom avionu koji bi, činilo im se, mogao biti napredniji od svega čime su tada raspolagale zračne snage SAD-a, piše BBC. 

Goine 1971. izraelski su radari zabilježili let aviona koji je postizao brzinu od 3.2 maha što je tri puta brže od brzine zvuka, a dizao se do visine od 20 kilometara. Nešto takvo nikada nije viđeno. Nekoliko dana kasnije izraelski su avioni pokušali presresti isti taj avion, ali bez imalo uspjeha. Nisu mu se mogli ni približiti. 

U studenom 1971. godine izraelski su ga lovci uspjeli naciljati na oko 10 kilometara visine, ali uzalud. U trenu kada su rakete doputovale na cilj, sovjetska je letjelica već bila izvan zone opasnosti. 

Nedugo nakon što je Belenko sletio u Japan, Pentagon je 'zbrojio dva i dva'. Shvatili su da nadomak ruke imaju letjelicu koju već godinama prate i koja je brža od svega što imaju Amerikanci. 

No, Zračne snage SAD-a nisu bile potpuno u pravu. Avion su procjenjivali prije svega na temelju špijunskih fotografija i na temelju njih stvorili vlastitu sliku o MiG-u 25. Sovjetska je letjelica bila zaista enormna s dužinom od čak 19 i pol metara što je bilo potrebno kako bi mogla nositi dva ogromna motora i čak 13 i pol tisuća litara goriva. 

Njegova ogromna krila tu isto tako nisu bila samo zbog brzine ili mogućnosti manevriranja - ona su MiG-u bila potrebna već zbog same činjenice da se avion uopće može održati u zraku. 

Pilot kojemu je bilo dosta sovjetske propagande

Jedna od verzija MiG-a bila je odgovor na američki 'Blackbird'. Taj je avion na sebi imao brojne kamere i senzore, ali nije imao naoružanje. Bez oružja i radara avion je bio vrlo lagan i bio je u stanju postizati brzinu od 3.2 maha. Upravo su tu verziju detektirali Izraelci. 

Sovjetska letjelica bila je potpuno misteriozna prijetnja SAD-u sve dok 6. rujna 1976. godine u Japan nije sletio Viktor Belenko. On je bio uzorni sovjetski građanin i čovjek koji je kao pilot imao brojne privilegije. Kada se odlučio na prebjeg bio je u jednoj od najtežih faza života. Bio je otac malog djeteta i pred razvodom braka. Potpuno razočaran počeo je propitkivati i propagandu Sovjetske unije koja se svakodnevno obrušavala na SAD. Bio je, na kraju krajeva, Hladni rat. Nisu ni Amerikanci u njemu bili nevinašca. 

- Sovjetska vas je propaganda tada portretirala kao trulo društvo koje se raspada. Ali, moj je um to počeo snažno propitkivati, izjavio je 1996. godine Belenko za jedne američke novine. 

Bijeg najtajnijom sovjetskom letjelicom

Belenko je shvatio da bi novi MiG u kojem je vježbao mogao biti ključ njegovog bijega. On je bio stacioniran u bazi Chuguyevka, u blizini Vladivostoka. Japan je bio udaljen samo 650 kilometara što je bilo taman za MiG koji je 'gutao' gorivo. 

Tog sudbonosnog jutra Belenko je s još nekoliko pilota krenuo na trening misiju. Ubrzo se maknuo iz formacije i krenuo prema Japanu. Kako ga ne bi mogli detektirati sovjetski ili japanski radari, morao je letjeti jako nisko - tek 30 metara iznad razine mora. 

Njegova je namjera bila stići do zrakoplovne baze Chitose, no shvatio je da za to neće imati dovoljno goriva. Zato je izbor pao na Hakodate. Što se točno događa Japanci su shvatili tek kada se Belenko spustio i kada su s njim ostvarili kontakt na pisti. 

Japan je odmah o svemu obavijestio SAD, a njihove tajne službe predvođene SAD-om nisu mogle vjerovati kako im se posrećilo. Godinama o njemu nisu mogli saznati gotovo ništa, a sada im je pao u ruke doslovno iz vedra neba. 

Stručnjaci su odmah počeli avion rastavljati na dijelove kako bi ga detaljno proučili i saznali sve njegove mogućnosti. Na kraju cijele priče shvatili su da su MiG-25 možda ipak malo - prenapuhali. 

- Sovjeti uopće nisu konstruirali super-borbeni avion, nego nefleksibilnu letjelicu za vrlo specifičan posao, objasnio je za BBC Roger Connor. 

- MiG-25 nije bio vrlo koristan za borbu. Bio je vrlo skup i glomazan, ali u borbi nije bio previše efektivan, rekao je. 

Avion koji je bio psihološka prijetnja

Problema je bilo i u samoj konstrukciji aviona. Piloti su bili upozoreni da ne smije letjeti brzinom većom od 2.8 mahova. Onaj koji su 1971. detektirali Izraelci pri brzini od 3.2 maha jedva se vratio u bazu jer mu se motor počeo raspadati. 

Ipak, Amerikanci su od MiG-a 25 naučili mnogo. S novim su saznanjima kasnije proizveli F-15 Eagle koji je u službi i dan danas, 40 godina kasnije. A MiG je prozvan 'papirnatim tigrom'. Bio je to avion zastarjelih radara koji je trošio enormne količine goriva i jednostavno se nije bogao nositi sa SR-71, iako je proizveden upravo za to. 

No, Amerikanci to nisu znali i zato godinama nisu dirali zračni prostor Sovjetske unije. MiG-25 je dakle donekle ispunio svoju ulogu, pa makar na samo psihološkoj razini. 

Unatoč svim problemima Rusi su proizveli 1200 MiG-ova 25, a u Alžiru i Siriji se koriste i danas. Indijci su ih koristili 25 godina te ih umirovili tek 2006. godine zbog nedostatka rezervnih dijelova. 

Nakon što su Amerikanci detaljno pregledali avion, Japanci su ga vratili Rusima te im ispostavili račun za transport i štetu koju je Belenko na pisti napravio slijetanjem. 

Viktor Belenko se, naravno, nikada nije vratio u SSSR. Američko mu je državljanstvo osobno odobrio predsjednik Jimmy Carter. U SAD-u je posao inžinjer aeronautike i savjetnik Zračnih snaga SAD-a. 

Rusi su pak do kraja Hladnog rata izvukli lekcije iz MiGa 25 i proizveli MiG 31, sofisticirani brobeni avion s boljim motorima i najmodernijim radarskim sustavima. Stotine njih još uvijek čuvaju granice Rusije.