Prestižna nagrada: Za Frica se u finalu bori šest književnika

Početkom godine na sastanku sam doznao da je vrijedna ekipa iz 24sata i Expressa osigurala od sponzora Barcaffea, uvijek zainteresiranog da podrži knjigu, za naše uvjete vrlo veliki iznos za književnu nagradu.

Prezaposleni urednici zamolili su me da osmislim koncept nagrade koja bi nastala na tragu Bookera, sve se oslanjajući na to da sam do sada već postavio tri nagrade, Prozak za rukopis proze autora do 35 godina, Na vrh jezika, isto samo za poeziju i nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama, te da volim stvari raditi i misliti od početka. Booker je nakon Nobelove vjerojatno najuglednija svjetska nagrada za književnost, koja se od drugih razlikuje po tome što je dodjeljuje žiri koji manji dio čine članovi profesionalno vezani za književnost. Žiri čine ljudi potvrđeni i u javnosti prepoznati kao vrhunski u svojim djelatnostima: znanosti, umjetnosti, publicistici... No, prije svega, trebalo je odrediti opseg nagrade i njezinu misiju, baš ono što, čini mi se, većini naših nagrada nedostaje.

Znakovi oporavka

Od prvotnog nauma da se dodjeljuje za roman godine odustali smo kako se ne bi nagrada, još tad bezimena, preklapala s drugom korporacijskom nagradom T portala za roman godine. Nagrada za proznu knjigu godine postoji, zove se Ksaver Šandor Gjalski, stara je, ali zadnjih godina je upala u krizu i gubila svoj ugled. Drago nam je što je ove godine pokazala znakove oporavka time što je dodijeljena Kristianu Novaku. No za razliku od K. Š. Gjalskog, naša nagrada će u bubanj uzimati i autore iz ex-Yu područja koji su premijerno objavljeni kod hrvatskih izdavača.

Nema godišnje puno tih slučajeva, ali redovito se radi o, tako se i pokazalo, odličnim autorima. Ukratko, nagrada će opsegom obuhvaćati područje koje je prije obuhvaćala nagrada Jutarnjeg lista. To je opseg fikcijske proze, a kako bismo ga egzaktno postavili, outsorcali smo problem. Knjižničarska struka odlučuje svojom UDK oznakom što je fikcijska proza: ono što nakon broja za jezik dobije signaturu – 3. Recimo, hvaljeni Đikićev “Beara” ne bi ušao u konkurenciju, da je izdan u odgovarajućem razdoblju, jer je dobio signaturu – 9, koja znači ostala prozna djela. Naprosto, crta se negdje mora povući.

Budući da smo htjeli da se nagrada dodjeljuje na kraju godine, kao vrhunac sezone, bilo je malo glupo da obuhvaća cijelu prethodnu godinu, neke knjige su ipak bile već pomalo zaboravljene, pa smo se odlučili da hvata drugu polovicu prethodne godine i prvu polovice one u kojoj se dodjeljuje, da se piše 2016/17., pa 2017/18. i tako dalje.

Nakon toga trebalo nam je ime, dobro ime. Prvo sam eliminirao imena mrtvih pisaca te mislio kroz metafore i kroz slike, mislio i mislio, i nisam nešto dobro smislio. Onda sam se sjetio da bookerovci u pravilu govore o najšire shvaćenom aktualitetu, da je to misija i naše nagrade, a da je opet sve aktualniji Miroslav Krleža koji, čudom nekim, nema svoju nagradu. Postoji doduše bijenalna Nagrada fonda Miroslav Krleža, izvan optike javnosti, čak ne znam ni je li nagrada ili priznanje.

Slavno prepoznavanje

No ipak mi je ime i prezime velikog pisca zvučalo prekonzervativno za naziv nove nagrade. Izložio sam svoje dvojbe na kavi kolegama i onda je Goran Gavranović ispalio: “Neka se zove Fric”. Bilo je to ono slavno klik-prepoznavanje, znali smo svi da će biti Fric i da smo na dobrom putu. To nam je ime i ležerno odano poštovanje prema velikanu dalo novu energiju i veselje.

U međuvremenu, kako bismo žiriju dali što više vremena za čitanje, ne baš lako, jer relevantni ljudi iz svih područja su redovito pretrpani poslom, a oni iz sfere književnosti i u nekom tipu sukoba interesa, uspjeli smo konstituirati žiri. Na velik posao čitanja domaće proze, i sami su ostali iznenađeni opsegom proizvodnje, pristali su urednica i prevoditeljica Biljana Romić, koja je postala i predsjednicom žirija, Hana Jušić, režiserka kao predstavnica umjetnika, Dubravko Lepušić, ginekolog kao predstavnik znanosti, Boris Rašeta kao publicist i Goran Gavranović kao predstavnik organizatora, bibliofil i urednik, koji je za knjigu medijski i izdavački napravio najviše u zadnjih nekoliko godina. Sad je trebalo još osmisliti i vizual i plastiku. Prikazivati djelo kroz tijelo autora, što naša plastika uporno radi mi se čini banalnim, kakve veze ima tijelo s djelom? Bi li Krleža drugačije pisao da je imao koji kilogram manje ili bi li Ujević, čija je statua u narodu prozvana Fredi Krueger, bio bolji pisac da je imao manje zgužvan šešir? U golemu Krležinu opusu nije moguće ni izdvojiti središnje djelo, jer “Glembayevi” to ne dopuštaju “Filipu Latinoviczu”, ni on “Hrvatskom bogu Marsu”. Svoditi Krležu na to što je bio komunist također je pogrešno jer, ako ništa, bio je u ozbiljnim i jedno vrijeme po život opasnim odnosima s Partijom. Na kraju, nije dobio nagradu zato što je bio komunist, nego zato što je velik pisac.

Europski kanon

Da je pisao na njemačkom, uvjeren sam, bio bi europski kanon. Kad sam se pitao što je Krleža nama danas, na pamet mi je palo da je žiroskop. Spravica koja korigira, stoji uvijek uspravno, bez obzira na huje i oluje, 3D kompas. Za pomoć sam se obratio na nekoliko adresa, a najviše razumijevanja i želje za suradnjom pokazao je kolektiv Đ 24, koji čine Bojan Krištofić i Sven Sorić, koji su razvili vizual nagrade Fric, te Hrvoje Spudić, koji je oduševljeno prionuo na realizaciju i dizajniranje žiroskopa. U srpnju smo javnosti na Krležinim danima predstavili nagradu Fric.

Žiri je već od veljače vrijedno čitao 72 prijavljena rukopisa, izlučio širi izbor od 13 naslova, koji je, zajedno s vizualom nagrade, bio predstavljen tijekom Interlibera, pa onda i uži od šest finalista. To su romani: Slađana Bukovac “Stajska bolest”, Damir Karakaš “Sjećanje šume”, Semezdin Mehmedinović “Me’med, crvena bandana i pahuljica”, Kristian Novak “Ciganin, ali najljepši”, Damir Ovčina “Kad sam bio hodža” i Ognjen Spahić “Calypso”.

U utorak, 19. prosinca, u HNK u Zagrebu u 12 sati jedan autor/ica će prvi put dobiti nagradu Fric koju organizira tjednik Express. To uključuje iznos od 75.000 kuna bruto koji je osigurao sponzor nagrade Barcaffe i funkcionalnu figuru žiroskopa. I prestiž koji će s godinama, uvjereni smo, rasti. Jer Fric nije vic, nije ni blic, nego nagrada koja traje i čije svjetlo dugo svijetli.