Sve do neki dan bio sam duboko razočaran vijestima iz crne kronike, koje su prepune stradalih u prometu, pitao sam se zašto ljudi tako jeftino ginu!? S vremenom provedenim u prometu, shvatio sam poražavajuću činjenicu, da anti vozači ne cijene sebe a ni druge sudionike u prometu. Voze na sreću, obilaze ispred zavoja, po magli, ide pruga, puna crta, zavoj on dva kamiona obilazi, priča na mobitel i vozi po suprotnoj traci, ulijeću svijesno u škare, alkohol piju i sjedaju za volan, kroz naseljeno mjesto siluju brzinu, pješaci ne gledaju prilikom prelaska ceste, prelaze na crveno, biciklisti ne znaju gdje su u vremenu i prostoru, mladi vozače misle da su schumacher, a oni što voze kršine od automobila misle da voze najnoviji auto, na znak stop ne staju, samo lagano u drugoj se ubace na glavnu cestu....preolako se shvaća život, pa i smrt, a onda se u obitelji pitaju, zašto baš nas zadesila ova tragedija, treba djelovati preventivno i razbistriti um pojedinaca, kako ne bi pokvarili baš svaki Božić, Uskrs i ostale dane u godini.