Moram priznati da nisam baš čuo za njega pa sam se išao informirati i ima baš intervju s njim otprije koju godinu i veli u istom bili smo sirotinja i igrali smo za ljubav (kao nogometaši) i zbilja je bilo tako u ta davna vremena..Slušao sam jednom prigodom jednu staru hajdukovu legendu koji je pričao kako su za premiju za pobjedu,svi igrači dobili jednu salamu pa da su je rezali,djelili među sobom kad bi se vraćali s utakmica...I onda usporediš njih i ove današnje preplaćene balerine,poluigrače koje imaju sve,kako ih se tetoši,kako se pazi na njih kao na kraljeve,kako im se novac dijeli šakom i kapom i dođe ti da se zamisliš....A čovjek inače bio fakultetski obrazovan i 60 godina u braku s istom suprugom koliko čitam...47 utakmica za Dinamo odigrao i 64 za Hajduk...I upitaše ga ovako - Iako ste igrali u Dinamu, Hajduk je ipak nešto posebno za Dalmatinca? - ˝Kako ne, čim sam došao u Hajduk zavolio sam klub. Družili smo se, fale mi riči˝... ˝Morate napisat da mi riči fale˝ - Onda ćemo mi reći umjesto vas, da je to jednostavno neopisivo riječima! - ˝Eto, može tako!˝ Čovjek objasnio...E,to je bio pravi Hajduk....Zbogom Svemir...