Zli i pakosni jezici (među koje su spadali i moji djedovi) su nekad za ćevapčirnice govorili ovako; To su azili za pse lutalice i njihovo vječno počivalište. Ako ste vidjeli nekog pesonju u radiusu od kilometar oko ćevapčinice, vidjeli ste ga sigurno zadnji put. Keretina je glavni sastojak menija ćevap ugostiteljskog objekta, pogotovo onih na autobusnim i željezničkim stanicama. Pored mesa najboljeg čovjekovog prijatelja, u smjesu se dodaje dosta luka, soje, vegete, bibera, soli, pjeska, pepela, piljevine, i Bog zna čega sve još, da mušteriji utrne jezik, tako da ne osječa đta jede. Prilozi su posebna priča. Kečap se pravi tako sto se od male tube paradajza specijalnom, nepoznatom tehnologijom dobije 27 litara svetlocrvene tekućine, rjeđe od vode. Senf je verovatno vosak iz ušiju, majonez je domaci, naravno (jajca, ulje i isti taj "senf"). Pored toga, ima jos proslogodišnjeg zelja, pretproslogodišnje zelene salate i mljevene paprike, i opet soli, luka i bibera. I to je to. Lepinje su uvek "friške", koriste ih bacači diska na atletskim mitinzima...............................Negde u nekom ćevap ugostiteljskom objektu; Čevap majstor: O "Enver"! Udario auto nekog garu u Paromlinskoj (npr), trči po meso, da ne stigne konkurencija prije tebe".