Stjepan Mesić, koji je u to vrijeme bio predsjednik Predsjedništva SFRJ-a, stavši se na čelo konvoja, izložio se vojsci koja mu je otkazala poslušnost. On je pokazao veliku hrabrost, mislim da su svi sudionici tog konvoja bili vrlo hrabri ljudi i znali su zašto idu u Dubrovnik.“ Konvoj Libertas predvodio je trajekt Slavija. Konvoj je nakon jednog čitavog dana pregovora i plutanja u Pelješkom kanalu ipak uplovio u Dubrovnik. Kad su putnici otišli u grad, oni koji su ga držali u šahu podsjetili su na sebe - zapucali su po luci Gruž. Konvoj Liberas je bio konvoj nade Dubrovnika. Brod koji je dolazio, ljudi koji su dolazili, znali su da se možda neće ni vratiti kući, ali imali su želju da pruže Dubrovniku ruku, da im kažu da nisu sami. Dubrovčani su tada znali da nisu zaboravljeni, a zahvaljujući stotinjku novinara koji su bili na brodovima u konvoju svijet je mogao saznati što se događa u Dubrovniku i oko njega.