HDZ-ovci su ovoga vikenda krenuli u napad na Sandru Benčić, mediji su je uhvatili u greškama tipičnima za HDZ-ovce, a birači liberalne ljevice trebaju pokazati da i oni mogu izabrati ženu na visoku političku funkciju.
HDZ-ovci su se ovoga vikenda uzjogunili oko objave kandidature Sandre Benčić za buduću premijerku.
Šeksov posinak Karlo Ressler oglasio se iz dalekog Bruxellesa s podsjećanjem kako "Možemo! ne postoji izvan Zagreba", Damir Habijan objavio je blokadu obrta Sandre Benčić zbog 300 eura, a po društvenim mrežama počinje se kopati po onom što bi navodno trebala biti inkriminirajuća partizanska povijest obitelji Benčić.
Kao da ih kandidatura saborske zastupnice Možemo! posebno zabrinjava. Više od, primjerice, kandidature Peđe Grbina.
A to bi mogao biti dobar znak za birače liberalne ljevice.
Ako ništa drugo, svojim napadima na Sandru Benčić HDZ-ovci bi mogli dati nemjerljiv doprinos mobilizaciji njezinih, kao i birača Možemo!.
Naravno, s druge strane, kandidatura Benčić u krugovima bliskih SDP-u može se doživjeti kao pomoć Andreju Plenkoviću i vladajućem HDZ-u da razbiju opoziciju na izborima i tako se uspiju održati na vlasti.
A guranje priče o blokadi obrta zbog 300 eura, i to od stranke koja je ogrezla u višemilijunske skandale i afere, mogla bi pokolebati birače Sandre Benčić. HDZ-ovi glasači odavno su razvili imunitet na ukradene, pronevjerene ili izgubljene milijune, što se ipak ne bi moglo reći za tradicionalno osjetljive i probirljive glasače liberalne ljevice.
Kako god bilo, Sandra Benčić svojim se nastupima, stavovima i polemikama proteklih godina promovirala u novu nadu liberalne ljevice. A sada će izaći na prvi pravi politički test na izborima.
Premda je na prvom testu već posrnula: 24 sata je ukazao na problem s imovinskom karticom u kojoj saborska zastupnica nije prijavila iznos najamnine koju plaća za stan u Zagrebu.
Imovinske kartice, dakle, nisu problem samo za HDZ-ovce.
Međutim, objava njezine kandidature dočekana je s velikom pažnjom u krugovima liberalne ljevice i zbog činjenice da je ovo jedna od rijetkih premijerskih kandidatura jedne žene u visokoj politici.
Što u doba klečavaca, femicida, pobačaja i nasilja nad ženama može imati posebnu težinu i služiti čak i kao predizborna platforma.
No, istodobno, to bi za ljevicu mogao biti još veći test.
Naime, Hrvatska je već imala predsjednicu Vlade, kao i predsjednicu Republike, ali obje su dolazile s političke desnice. Inače deklarativno progresivna ljevica s time debelo kasnila. Naročito godinama u kojma je SDP nastupao kao stožerna stranka na ljevici: ne samo u doba Zorana Milanovića koji je u svojoj Vladi na koncu imao samo jednu SDP-ovku, već i Davora Bernardića koji je nepostavljanje žena za koordinatora na parlamentarnim izborima 2020. godine objasnio tvrdnjom kako "taj posao nije za eksperimentiranje, već za dokazane operativce".
S ljevice se dosad niti jedna žena nije kroz izborni ciklus uspjela probiti do najviših funkcija, osim do poneke fotelje potpredsjednice Vlade.
Izazov za ljevicu
Sada bi kandidatura Sandre Benčić mogla biti veliki izazov za ljevicu, a ne samo za HDZ-ovce koji su već najavili da će Benčić učiniti glavnom metom svojim napada i kritika. HDZ je već probio led, sad je red na stranke s druge strane barikade.
Svejedno, simbolički značaj kandidature Sandre Benčić trebao bi ustuknuti pred težinom i važnošću političkog zadatka koji stoji pred njom. Ona je možda nova politička zvijezda parlamentarnog "balona", ali još uvijek tumara po bespućima istraživanja o popularnosti političara.
Također, ona bi trebala vući svoju još uvijek nekonsolidiranu stranku prema pobjedi, suprotno od Grbina koju svoju stranku poput nakovnja vuče prema dnu.
I najviše od svega, kad se svečarske i simboličke komponente ove kandidature izvjetre i ispušu, Benčić bi trebala pokazati da je sposobna voditi Vladu i buduću parlamentarnu većinu, ako do toga jednoga dana uopće uspije doći.
Kao i da je sposobna izbjeći skandale, promašaje i sve one simptome koji su postali tradicionalno obilježje HDZ-a.
Premijerska kandidatura veliki je korak za Sandru Benčić, još veći za njezinu stranku, ali možda najveći za birače liberalne ljevice.
