Bila sam ovo ljeto na njenom koncertu u Zadru, u crkvi s. Šimuna. Ustvari to i nije bio koncert, nego njena životna priča i putu kojeg je pronašla u vjeri, kojeg je ona prepričavala svima prisutnima, uz pokoju pjesmu. Svakako mi se nije svidio njen pomalo sarkastičan osvrt na njene početke i pjesme koje je tada izvodila. Smatram, da svi imamo prošlost i kakva takva bila ne moramo bježat od nje i sramit je se, jer ipak je ona dio nas i zbog nekih stvari svi smo mi tu gdje smo danas. Svaka pohvala, Apostolima mira koji su pjevali uz nju i koji su se istinski potrudili da koncert ima pravi smisao. Na kraju su uz nju stali i njeni sinovi koji su pokušavali nešto otpjevati. Ne malo sam ostala iznenađena, kad sam shvatila da njeni sinovi ne znaju apsolutno ni jednu jedinu riječ hrvatskog jezika, a ona je čitavo vrijeme pričala o bezuvjetnoj ljubavi prema obitelji i domovini! Pitam se kojoj domovini, onoj u koju se sada vratila propovijedati vjeru i ljubav, a nije se potrudila rođenu djecu naučiti osnovama materinjeg jezika, pa da se barem mogu sporazumjeti s rođenom bakom, koja je isto bila tamo s njima. Uglavnom da ne dužim, moram reči da mene nije kupila!