Kod nas je previše onih koji ne rade ili oni koji i rade ne rade efektivno ni 4 sata dnevno (veliki dio javnog i državnog sektora) ili od njihovog rada društvena zajednica nema nikakve koristi (uhljebi). Zbog takvih, oni koji rade i zarađuju, moraju raditi sve više i sve duže. Toga su svjesni i Vlada i sindikati. U jednom radnom satu, broj minuta rada s kojima radnik zarađuje svoju plaću sve je manji. Sve veći udio rada (broj minuta u radnom satu) "troši" se na troškove energije i poreze, te fiskalne i parafiskalne namete kojima je radno mjesto opterećeno. Država kontinuirano podiže cijenu el. energije, benzina, poreze i ostale namete koji se negativno odražavaju na cijenu rada. Zbog toga sve manje minuta u radnom satu ostaje radniku da zaradi svoju plaću. U jednom trenutku, ovisno o djelatnosti, radno mjesto postane neisplativo, odnosno radnik ne uspije zaraditi dovoljno za sebe, troškove tvrtke i davanja državi i to radno mjesto se gasi, a čovjek završava na burzi. Alternativa je omogućiti radnicima dulji radni tjedan, kako bi u radnom danu dobili dodatne minute/sate za rad i zaradili za sve nove poreze i namete (Linić već sprema nove trošarine i namete). Kad bi država smanjila poreze i namete i cijenu rada, tada bi mi mogli smanjiti radni tjedan i raditi kao što planiraju Šveđani. Osim toga trebalo bi bar 200.000 ljudi iz javnog/državnog sektora i javnih poduzeća usmjeriti u privatni/realni sektor.