imao sam nekad prije 20+ god. vrlo lijepo mišljenje o igrama, jer su razvijale hrpu dodatnih vještina, od razvijanja logike, vlastitog razmišljanja, strategije, do neospornog elementa neopterećujuće zabave... imao si igru koja je imala početak i kraj, kao da čitaš knjigu ili gledaš film, ali si istodobno ti bio glavni sudionik i redatelj i vodio svoj scenarij i dinamiku rješavanja... današnje igre su postale teža bolesna jagma za iskamčivanjem novaca s još bolesnijom tendencijom da mase ljudi pretvore u ovisnike! ovisnost o igrama je uzela nevjerojatnog maha i prelazi u ozbiljna psihološki društveni problem. U doba instantne socijalizacije ljudi preko tamo nekih društvenih mreža, stvaranja friziranih avatara od vlastitih života u kojima više ne osjećaš zbilju, nemaš bliskog prijatelja pokraj sebe s kojim možeš popit pivo ili igrat nogomet na školskom, nego sve to radite virtualno, proizvođači igara su našli svoju nišu udarajući upravo na aspekte ljudske usamljenosti... nudeći ljudima sudjelovanje u svojim igrama, oni postaju dijelom igračkih klanova, i tamo (umjesto u real lifeu) stiču autoritet... udarajući na te niske strasti ljudi koji su već debelo u deficitu real life društvenog života, pretvaraju ih u svoje ovisnike... a ovisnika je lakše navuć na dop ako mu nekom mikrotransakcijom omogućiš postizanje većeg autoriteta i važnosti u toj virtualnoj škvadri...