2 mjeseca prije nego mi je baka ubijena ja sam poceo plakati u krevetu kao da je vec mrtva, nekoliko puta tjedno sam plakao, tako sam se osjecao, kao da je vec umrla, a bila ziva i zdrava, samo imala problema sa koljenima i nista drugo, mogla zivjeti preko 100 godina, tada sam bio u 10000 km drugoj drzavi, kad sam dosao kuci, gledao sam ju kao da vidim duha, po pricama ljudi kad im netko umre pa im bude zao sto nisu vise vremena proveli sa tom osobom, pomogli joj, dosao mi taj osjecaj da pomazem baki, da provodim vrijeme s njom, sjecam se svi za stolom rekli da joj jelo bas nije ispalo najbolje, iskreno i nije bilo nesto, ali eto nisam ju htjeo uvrjediti i rekao sam da je odlicno, 15 dana nakon mog dolaska, ubijena u po noci, nisam suze pustio, ljudi me pitaju kako nisi plakao, necu da kazem, sramota me reci da sam plakao 2 mjeseca prije nego je ubijena, 2 godine nakon toga, poceo sam imati isti osijecaj za mamu, nije bilo da ce umrijeti vec sam imao strah da ce zavrsit ubolnici u komi, na nekom teskom ljecenju, nakon 2 mjeseca, zove iz bolnice kaze htjela se ubit rezala vene, prije 3 mjeseca sam imao slican osjecaj za sebe, da cu da umrem, ima jos znakova i osjecaja samo necu sve pisat, nisu samo osjecaji za nesto lose, iskreno nakon manje od mjesec dana kao da sam mentalno umro, do tada sam bio u teskoj depresiji preko 6 godina, svaki dan htjeo da se ubijem, da umrem, sad sam sretan sto sam ziv, i kad pomislim opet na ubijanje, vise nije kao prije, ne zelim to vise.